Nova Istra

343 Josip KRAJAČ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI naventura Baltrušajtis, kao što ga zamara cijela društvenopolitička okolina. Barutan- ski vidi velik raskorak u shvaćanju i postupcima svetoga oca Bonaventure, no ipak mu Bonaventurin posjet postaje „potreba koja raste iz dana u dan“. (B,II,15) Očito je to da otac Bonaventura Baltrušajtis popunjava Barutanskom intimnu prazninu (intimni trokut) njegova odrastanja i nadomjestak oca. Ali pronađeni je surogat-otac. Barutanski ne doživljava naklonost prema ocu Bonaventuri, nego naprotiv mržnju. I moglo bi se reći kako je taj odnos otpočetka građen na opreci. Težnji za sukobom s ocem. (A sve to podsjeća na poznati kanon zapadnoeuropske književnosti. I podsjeća na kanon oca u Krležinu književnom diskurzu!) Barutanski prozire oca, zazire od Baltrušajtisovih stavova, od njegovih neiskrenih – pokvarenih namjera. I postupa- ka. Barutanski u ocu Bonaventuri vidi Drugoga kome bi trebalo naplatiti dugove, osvetom za izgubljeno. U središtu jest otac, ali Barutanski ne prihvaća autoritet. Nije našao„jakoga oca“, nema oca kojega bi prihvatio: možda Gospoda, ali ne! Barutanski vidi da je svijet oko njega pokvaren, kriminalan, ali ne vidi sebe u tome; ako je svijet „džungla“, nije on, Barutanski, kriv za to, jer, zaključuje: svijet je gradio Gospod, pa je on kriv za to što je stvorio takav svijet džungle. A otac Bonaventura želi istjerati iz čovjeka „mračne taloge satanizma“. Barutanski sumnjičavo prati Bonaventurine du- hovne vježbe. I ne nalazi da je među njima duhovna veza Bog. A ponekad nalazi da mu se Bonaventurine litanije, koje dnevno obnavlja, čine glupima. Dakle, otac nije pronađen. Otac Bonaventura nije zauzeo mjesto „miloga gospodina“. Očito je da ni ogorčenje ni žalovanje ne završavaju. To je jedno poglavlje lutanja Barutanskoga u traženju za izgubljenim ocem – cmizdrenje za ocem! Vertikala koja traje kako bi nadoknadila šupljinu u njegovu životu. 3. Tajna nečiste savjesti – „mila gospođa“ 18 Druga vertikala Barutanskijeva cmizdrenja jest traganje za majkom, „milom gospo- đom“ – ženom. Sa ženama Barutanskome nije išlo lako. Tu je bilo više samoupropaš- ćivanja, manje sile i moći, manje samopotvrđivanja. Govor, materinski jezik naslijedio je od majke – Ingermanlanđanke koja je govo- rila, a tako i on, Kristijan „govori blitvinskim s naglaskom ingermanlandijskim, kao čovjek koji je blitvinski naučio tek u školi“. (B,I, 80) Otac je Kristijanu Barutansko- mu, ako je vjerovati njegovu subjektu – jer on svoju ličnost gradi (i) na lažima – po- dario plemenito podrijetlo: „Blitvinsko plemstvo iz hiljadu i tristote. Svi Barutanski 18 Gilles Deleuze – Felix Guattari, ibid., str. 220 (“svođenje seksualnosti na ‘prljavu malu tajnu’”, pre- ma S. Freudu).