Nova Istra

340 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Josip KRAJAČ (kao njegovo „ja“). A „početno odbijanje ( forclusion ) označitelja oca“ 10 i jest posljedi- ca raspada obitelji. Praznina u konstruktu Barutanskijeve ličnosti žudi za popunom i rezultirat će kao izgubljeno – ponovno pronađeno, ali sada ne više u simboličkom, nego u re- alnom – doduše u vidu alkoholiziranih monologa, halucinacija i snoviđenja, što se Barutanskome češće događa od jave. Žudnja za popunom „rupe u strukturi“ 11 uznemirava duševno stanje Barutanskoga i čini ga psihotičnim. Faza se izgubljenoga očinstva, dakako, u Barutanskoga ukazuje na tragu Uliksova kompleksa. Kao posljedica svega toga u Barutanskoga se u težnji za ocem rađa – težnja za moći, vlašću, gospodarom. Barutanskome je misao – žudnja. A ova je akcija – stroj i pogon.„Desidero, to je frojdovski cogito.“ 12 Barutanski će sve podvrći tome cilju. To će postizati aparatom represije kao nadoknadom za potisnuto, a svi koji se ne uklju- čuju u taj sustav – Niels, primjerice, ili Knutson, Georgis, Kerentnis... stradavaju. Gospodar u svojih neposlušnih robova vidi prijetnju smrti . I Barutanski je svjestan toga: ustrijelit će me kao psa. Nema u njega nade u skladu s Deleuzovom „poru- kom“: „Još se dešava da mladi psi traže povratak despotskom označitelju“. 13 Mladi psi traže svojega označitelja. Ali to više nije Barutanski. Barutanski, iz imaginarnog, zatečen je obratom koji se u njegovu okruženju realno obrušava na njega. Barutan- skoga zatječe Akteonov slučaj; njegovi bliski suradnici postaju oličenje Akteonovih pasa. 14 Taj pritisak Barutanski ne osjeća samo duhom, dapače tijelom ga osjeća kao ras- padnuti organizam, a raspad osjeća i u sustavu vlasti. A da bi sve to spriječio, stvara mehanizam strahovlade koja naposljetku generira nagon smrti. Tako izrasta „...dvo- struki pravac dat zlopamćenju (ozlojeđenosti), okretanje protiv samog sebe i projek- cija protiv drugog: otac je umro, ja sam kriv, ko ga je ubio? Ti si kriv, ubio ga je Jevre- jin, Arapin, Kinez, svi izvori rasizma i segregacije – odvratna želja da se bude voljen, cmizdrenje što nismo dovoljno voljeni, što nismo ‘shvaćeni’, a istovremeno svođenje 10 Gilles Deleuze – Felix Guattari, ibid., str. 74. 11 Ibid. 12 Jacques Lacan: Četiri temeljna pojma psihoanalize , prevela Mirjana Vujanić-Lednicki, Naprijed, Zagreb, 1986., str. 164. 13 Gillles Deleuze – Felix Guattari, ibid., str. 174. 14 Akteonovi psi – J. Lacan: Četiri ..., str. 219; prema: Publije Ovidije Nason, Metamorfoze , preveo Tomo Maretić, Matica hrvatska, Zagreb, 1907., pjevanje III., str. 64-68; stih 131-252. Kada je pri kupanju šumsku boginju (lova) Dijanu golu ugledao kraljević Akteon, ova ga kazni, pretvorivši ga u jelena. Akteonovi psi, pak, ne prepoznavši u jelenu svojega gospodara, izjedoše ga. (“Strah ga je. Dok se skanjivo, zamotriše psi ga, i prvi / Dadoše lajanjem znak... / Onda po- teku drugi od vihora naglog brži... / Sva rulja poleti plijena željna... / Trgaju svoga gospodara u jelenskoj prilici lažnoj.”)