Nova Istra

339 Josip KRAJAČ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI ironije i želi ih eliminirati. Za njega je major Georgis, šef Komandantove privatne policije, „čovjek dobronamjeran, ali glup kao pas bez njuha“. (B,I,41) I, dalje, Rajev- ski je „utvorljivi majmun“ (B,I,28), a Olaf Knutson, umjetnik, sutvorac spomenika Barutanskome, je pak „onaj blesavi nervčik koji ne umije nego naslikati tri breskve na salveti ili dvije sardine i praznu pivsku flašu, ona sjenka od polučovjeka“ (B,I,23); „neurastenično larpurlartistički raspoloženo mazalo“. (B,I,24) I tako redom. Svi su oni upali u njegovu klopku smrti. Još je tužnih priča o likovima čiju je likvidaciju smislio Barutanski, odnosno koju je konstruirala mašinerija njegova nasilja, iako je njihovu smrt na savjest posredno uzeo Nielsen. Na duši Barutanskoga je i impresivna priča slikara Larsena, još tuž- nija priča Sigurda Gallenke, i sentimentalna priča generalice Karin Michelsonove. Oni nisu neposredni akteri u romanu, njihove sudbine izlaze na svjetlo posredno, tek posthumno, i nekako se romantičarski razotkrivaju uzroci njihove smrti; ostaju simboli vladavine Barutanskoga: Sigismunda Larsena uzvisuje neobični nokturno i njegova maska posvećena blitvinskom pjesniku – Andriji Waldemarasu, kao ale- gorija njegove, Larsenove tragične sudbine , a posmrtna izložba njegova je vizualna metafora. Jednako se tako otkriva Sigurdova priča u gluhoj glazbi njegove majke, ili tragična priča o životu Karin Michelsonove u mini-žanru kriminalističke priče o „Otvorenom pismu“. Svi su oni „nestali bez pozdrava“ kao „alegorija jednog za- jedničkog stanja“. (B,I,122) Oni su na neki način „autoportreti vlastite ispovijesti“ i njima Krleža gradi metonimiju politike izvanrednog stanja – ne samo Blitve nego i povijesti. Na drugačiji način predočena je priča lutka Fortunata Jorika. U složenijoj, dram- skoj, nadfikcionalnoj strukturi Jorik predstavlja sebe, a budući da je lutak, on šalje dvostruku poruku: predstavlja i čovjeka (čovječanstvo) koji zarobljen silom „glumi jednu te istu predstavu već od početka svoje građanske egzistencije“. (B,II,185) Kr- leža Fortuna Jorika uprizoruje simbolom nesretnoga ljudskog trajanja. 2. Nemati oca i nemati sina Roman„Banket u Blitvi“ malo govori o ocu Kristijana Barutanskoga. Struktura Kr- ležina romana percipira očevo ime „minus prisustvom“, otac biva strukturno prazno mjesto. Sve što je rečeno o očevima bilo kojega lika u „Banketu“ bi stalo na jed- nu stranicu. Očito je – prisutan je problem oca: nema oca, nema gospodara, nema označitelja. Dakle, u sina se popunjava nulta prisutnost oca, nulta prisutnost imena