Nova Istra

338 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Josip KRAJAČ prerasta u silu i moć. I tiraniju samodršca. Barutanski eliminira članove vlade, pro- tiv kojih se buni, na koje pravi „ataku“. Na ruku mu idu politička zbivanja u Europi početkom drugoga desetljeća dvadesetoga stoljeća, kada (se) „Trideset evropskih naroda klalo (...) četiri godine, a iz te krvave poplave isplivala je Blitva kao limena zvečka ‘Blithuania Restituta’ (obnovljena Blitva)“. (B,I,7) Barutanski se uključuje u revoluciju, u rat 1917.; i tada su„legionari pukovnika Barutanskog izvikivali blitvin- sku nezavisnost, pjevajući na Trgu Andrije Waldemarasa, blitvinskog romantika, legionarsku pjesmu ‘Marširala, marširala blitvinska brigada’ prvi put kao blitvinsku državnu himnu.“ (B,I,7) Tko su prve žrtve Barutanskijeve politike? Tijekom građanskoga rata dao je ubiti ministra, predsjednika Mužikovskoga i zakonitoga predsjednika Republike profe- sora Sandersena. I to je smatrao normalnim: „Da nisam zauzeo Blitvanen na juriš, da kod atake na beauregardski Dvorac nije palo mojih vlastitih hiljadu i sedam sto- tina ljudi, bila bi me gospoda Mužikovski i Sandersen ustrijelili kao psa. Po pozi- tivnim zakonima.“ (B, I,22) U sklopu toga pothvata, a kao visokoga člana aktualne blitvinske vlade, „bez formalnog postupka“ dao je Barutanski ubiti i pukovnika Ka- valjerskoga. A bilo je još smrti i smrti koje su se redale golom povijesnom činjenicom rata. Za sve te smrti Barutanski pronalazi opravdanje, čisti svoju savjest brojnim argumen- tima za sebe i protiv strijeljanih. I tako se u Barutanskijevoj politici opredmećuje jedan vid prljave savjesti. Posredno je, dakako, klao Barutanski i vlastite mužike, ali i za to ima opravdanje: „Klao je, kažu za Barutanskoga, a tako se o njemu piše i u evropskoj štampi, blitvinske mužike u masama. A zašto ne bih klao mužike u masama kad taj blitvinski mužik u masama nije vjekovima radio drugo nego se u masama klao i u masama roktao u svojoj nepomičnoj i kriminalnoj masovnoj glu- posti.“ (B,I,21) Pronašao je Barutanski još mnogo subjekata koje je, oduzevši im slobodu, učinio objektima na kojima propituje svoju moć i vlast (ojađenu relaciju prema izgubljeno- mu ocu!), i za koje mu, eto, nije išla na ruku baš samo povijest. Svi njegovi ministri na Beauregardu, cijela njegova vlada je u središtu njegovih opasnih opsesija. Svi su oni prema njegovu mišljenju ništarije, nesposobni, gube se u neradu, neproduktivni u povjerenom zadatku, a opijeni malograđanštinom i alkoholom. Barutanski u silini vlada „strijeljanjem i banketima“. (B,I,36) U svojoj uobrazilji misli da svi oko njega zaslužuju smrt, ma iz kojega ih ugla gledao. A on je Koman- dant! Oni su njegove igračke, on ih imenuje i razvlašćuje, gubi iz vidokruga kao u kaleidoskopu. U njegovoj iskrivljenoj estetsko-etičkoj i političkoj vizuri oni su neka- kve mrlje kojima on daje obrise, oblik i sadržaj, oni su njegova halucinacija i zbilja. Osjeća ih preprekama na putu prema nekuda, a takve uzima predmetom svoje