Nova Istra

337 Josip KRAJAČ STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI On je i te kako izdvojena ličnost. Svojim zlim činom on poteže rez kojim pro- dubljuje sraz prema izvanjskome svijetu, produbljuje šupljinu kojom ga je unutarnji svijet kaznio; uzima sudbinu u svoje ruke, e da bi „vratio“ nešto od izgubljenoga: u njega je zavladao individualni fantazam koji mu omogućava vidjeti se besmrtnikom . 8 I tako Barutanski, u egzaltaciji razmišljanja o svojoj ulozi u određenom društvu i određenom vremenu postaje iracionalni junak, akter povijesti koji uzvikuje: „‘Mi smo bolesnici’, ‘mi smo pacijenti’, ti, dragi moj Niels, i ja, bravo, mi smo lude jer smo se nametnuli svojoj okolini...“ (B,III,127) On ne samo što je nezaustavljiv u poi- manju svoje veličine, nego i sva zla koja čini vidi osobnim uspjehom. U njegovoj se nekontroliranoj okrenutosti prema sebi rađa narcisoidnost. Ilustrativan je primjer za to kakvim ushićenjem doživljava svoj spomenik: „Neka laju patuljci! Trideset hiljada Engleskinja preznojit će se još ovdje u Blitvanenu pred ovim pastuhom i pred ovim jahačem! Poslije Padove, Blitvanen bit će jedini grad u Evropi koji ima broncu dostojnu svoga jahača! Bravo; Rajevski!“ (B,II,56) U usamljenim trenutcima, u ima- ginaciji vlastitih poriva gubi se u nebesima, uspoređujući se s Kavkazom, udaljava se od blitvinskog tla kao da lebdi u prometejskim visinama. U „plavetnilu jedne apo- teoze“ Barutanski se rastače. Ali sav ga taj splet fantazmagoričnih privida izbacuje iz realnoga života i dovodi do pada i gubljenja moći. I njegovo psihičko stanje lomi se; on iz viđenja sebe gospodarem Blitve pada u strah i duševno samokažnjavanje, pada u depresiju. U svome irealnom svijetu on kao Komandant postaje institucija koja u osobnoj uobrazilji gradi i razgrađuje Blithuaniu Restitutu , te i sam kao institucija kojoj su svi, misli on, okrenuti zavjerom, osjeća strah, ugrozu i događa mu se neminovno – naj- prije uništenje vlastite veličine, a onda smrt; priviđenje smrti subjekta te institucije. Jer se i same institucije, u određenom trenutku, kako kaže Deleuze„doživljavaju kao smrtne, (da se one) uništavaju ili mijenjaju u skladu s artiulacijama želje i društve- nog polja... pretvarajući nagon smrti u istinsku institucionalnu kreativnost“. 9 Vertikala se traženja za izgubljenim, koja nije cmizdrenje nego prometnuće u silu i moć, u političkom djelovanju Barutanskoga, u njemu kao zoon politikonu opred- metila u strijeljanje. U nagonu za smrću Barutanski na nišan prve postavlja pred- stavnike blitvinske (i blatvijske) aktualne vlade. S njima prvima obračunava nasilnik kakav se rađa u pobunjenom Barutanskom. Naime, pobuna je samo u polazištu, jer ona nema pravi objekt suprotstavljanja, kasnije taj nagon ima cilj i osjećaj pobune 8 Gilles Deleuze – Felix Guattari, ibid., str. 50: „Vidi se da je sam individualni fantazam priključen na postojeće društveno polje, ali da ga poima u vidu imaginarnih svojstava koja mu pridaju neku vrstu transcendencije ili besmrtnosti u čijem zaklonu pojedinac, ja ostvaruje svoju pseudosudbi- nu.“ 9 Ibid.