Nova Istra

336 STUDIJE, OGLEDI, ZAPISCI Josip KRAJAČ tiranina koji je neprihvatljiv okolini. Barutanski nema prijatelja. Barutanskoga je ponio zanos samim sobom. U političkom okruženju Barutanski postaje najprije moćan, a onda ohol i nasilan. Libido nadmoćno vlada Barutanskim i u njega se rađa skup osobina koje su izvan društvenih normi. Postaje gospodar Blitve. Njegov je moral izopačen, a vlast temelji na bezobzirnosti i totalitarnosti; ubiti one koji smetaju. Premda svi to osjećaju, i u mnogih vrije otpor, takvom se Barutanskom javno nitko ne suprotstavlja, osim Nielsa Nielsena koji se„Otvorenim pismom“ opire Barutanskijevu političkom i mo- ralnom totalitarizmu. I drugi su čimbenici, drugi formanti nedostajali u oblikovanju karaktera Kristi- jana Barutanskoga, stvorivši u njegovu odrastanju škakljive „uzlove“ i situacije, jer bez onih koji nedostaju u njegovu intimnom trokutu, on ostaje sam – ja kastrirani! Zato je tijekom života trebao prepoznati nove subjekte na kojima će graditi svoje potisnute želje, na kojima će isprobavati moć. Ali ne dâ se Krležin Barutanski svesti u Freudove pretince –„...a Niels i ja, mi smo dva elementa, za nas ne postoje nikakve formule“. (B,III,127) Barutanskim će zavladati nagon za moć, za vlašću i svime što se gomila u tome sklopu psihosocioloških i psihijatrijskih osobina. Njegova se politika temelji na is- ključivosti, nadzoru i kazni, uvođenjem izvanrednog stanja pod izlikom da brani dr- žavne interese. 6 Krleža je Barutanskim, odnosno„Banketom u Blitvi“, kako obrazlaže Velimir Vis- ković, u „svojevrsnom romanu ideja progovorio o odnosu umjetnosti i autoritarne vlasti; slobodnog pojedinca i totalitarnih mehanizama vladavine na način koji ima univerzalna transhistorijska obilježja“. 7 Teza Barutanskoga jasna je: „Podanike treba dresirati kao pse, da bi se kao auten- tični četvoronošci razvili do političkih subjekata po takozvanoj demokratskoj mjeri. Kako ćeš od građanina stvoriti skromno pseto, to je osnovno pitanje političke dresure.“ (B,I,30) U tome Barutanski ne posustaje. Galerija likova tragično završava život kao posljedica njegove represivne politike. I dok Kristijan Barutanski provodi autokratsko ludilo zvano „barutanskijada“, Niels Nielsen kao oponent politici Barutanskoga „tone u melankoliju“. Opterećen osjećajem da je posredno izazvao tragediju, Nielsen za sebe kaže da ima tri smrti u kovčegu, koje nosi na svojoj savjesti, a zapravo je Kristijan Barutanski uza sve druge kriv i za te tri smrti. Barutanskijev kovčeg nosi mnogo više smrti, ali savjest (Barutanskoga!?) ostaje neopterećena. Pri tome mu pomaže povijest. Ipak, Barutanski nije obična jedinka društveno-povijesnoga diskursa. 6 Giorgio Agamben: Izvanredno stanje , prevela Ita Kovač, Deltakont, Zagreb, 2008. 7 Velimir Visković, u: Hrvatska književna enciklopedija , LZMK, Zagreb, 2010., str. 435.