Nova Istra

180 ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ 7. Karnevalizacija i ljubavni trokuti Karnevalizacija o kojoj govorim, a u svezi s Matoševom dramom Malo pa ništa , spominjana je od samog njezina stvaranja. Naime, Milan Ogrizović u recenziji komada, za koju se Matoš silom izborio, još 1912. godine, sugerira kako bi „aktovku“ trebalo preraditi i zbiti, drugačije ju naslo- viti te „stvar davati u pokladno vrijeme“ (1973:323). Ne treba se čuditi, jer se i samMatoš u nekoliko navrata poziva na vrijeme karne- vala, ali i na karneval kao sociološki fenomen. Osim karnevala, koji se izrijekom nekoliko puta spominje u tekstu drame, te kar- nevala društvene stvarnosti, fenomen maskiranja, obmane... prisutan je i u muško- ‑ženskim odnosima. Tako je već je na prvi pogled vidljiv trokut, kakav je prisutan i u kasnije nasta- lim Krležinim dramama, osobito u jednočinkama Adamu i Evi i Maskerati . Matoš izrijekom uspostavlja trokut Kolombina/Don Kihot/Pierrot: (Matizević o Sučiću kaže:„…ovo matoro dijete, ovaj lažni cinik i Don Kihot pod maskom ravnodušnika“, Matoš, 1973:258; Faniku nazivaju Kolombinom: „O, kako ti gori čelo, djevo mila, Kolombino tog Pierrota, tužna dušo ovog mog tužnog kraja!“, Matoš, 1973:282). I Matoš se, dakle, u neznatnoj mjeri 3 naslanja na filozofiju Otta Weiningera; na nekoliko mjesta muškarca imenuje Čovjekom, i uz njega supostavlja Ženu. Međutim, u Matoša je ipak odnos spram žene puno kompleksniji. Osim trajnih rasprava o egzistenciji, ljubavi, smislu života između dvojice prijatelja, rasprava o muško-ženskim odnosima nastavlja se jednako žestoko, ali i filozofijski-produhov- ljeno i u dijalozima Matilde i Matizevića, pa i Matilde i Fanike. Osim dva muška glasa, ovdje je prisutno i žensko viđenje muško-ženskih relacija. Kako sam već najavila, nije riječ o jednoj ženi, Ona-Žena nije uvijek ista, te tako Matoš uspostavlja paralelizam muških i ženskih dvojnih dionica 4 . Dakle, žena ni u jednom trenutku nije „ona podređena“. 8. Ibsen i Matoš: dva ženska glasa Već je na prvi pogled vidljiv utjecaj Henrika Ibsena. Matoš u Malo pa ništa već na početku spominje Ibsenovu Kuću lutaka tj. Noru, ironizirajući je 5 . Međutim, odnos prema Ibsenu čini se da je ipak nešto složeniji. 3 Kako to poslije njega čini, ali osobito naglašeno i nekritički i Miroslav Krleža; pogledaj – Crnoje- vić-Carić: Krleža i „Vječno žensko“ . 4 Mogli bismo ih nazvati parodijskim dvojnicama. O parodijskim dvojnicima detaljnije u: Ideologija izdajnika , A. B. Olive. 5 Tako Sučić odmah spominje Ibsena te kako „nora“ na kajkavskom znači „luda“.