Nova Istra

179 Dubravka CRNOJEVIĆ-CARIĆ ANTUN GUSTAV MATOŠ (1873. – 1914.) vanja novoga časopisa, „Pokrajinca“, čemu se suprotstavlja neodvojiva Gogoljevska trojka koja već uređuje časopis „Domorodac“. (Bapić, Pabić, Vapić /jednoglasno/:„Čujemo da pokrećete list protiv nami.“ / Ba- pić: Mi već imamo tjednik Domorodac. “, Matoš, 1973:259). Matoš u istom ironijskom tonu razotkriva i svjetsku kulturnu politiku , odnosno estetike i filozofije, ideologije, stvarne i potencijalne: upućuje, dakle, na grotesknu igru kojom su pomodne estetike određene, karnevalizirajući ih. Tako spominje različite „izme“: „Sučić: Vi ste za i z a m, za paroksizam, čizamizam, paradizam, hominizam, feminizam, djecizam, protekcionizam, guvernizam, pantalonizam. Ra- zumijem: vaš program je odličan. Pravi domaćizam“, Matoš, 1973:260). Matoš se hvata u koštac i s međustaleškim odnosima . U tom smislu suprotstavlja nerazdvojive grupe ljudi, gogoljevske grupe malogra- đana koji se međusobno bitno ne razlikuju mada bi to željeli, jakim pojedincima. I njihova su prezimena gotovo identična (Bapić, Pabić, Vapić), ali su oni ipak u traj- nom međusobnom ideološkom sukobu: („Pabić: Ja sam napredan, samo za napre- dak, napredak i napredak. Znate, ja sam vam za moderno, za novo, za nitroglicerin, aspirin, nikotin, kokain“; „Bapić: Ja sam konzervativac, ja sam za konzervativizam, antiradikalizam, agrarizam, pijetizam, katolicizam“ – Matoš, 1973:260). Matoš izdvaja snažnije oslikane osobnosti (Sučić: zanimanjem prijatelj, Matize- vić: liječnik, Matilda, pl. Lenković: gardedama, Fanika Plehan: privatna činovnica, Mario Stello: amerikanski kapitalista). Međutim, i ti su „individualci“ tek „tipovi“, prepoznatljivi kroz stoljeća. Tako su supostavljene dvije trajne uloge žene:„fatalna žena“ i„fragilna, krotka žena“, kao i dva tipa muškaraca: muškarac-Don Kihot i muškarac-Pierrot, romantik i cinik. Tragedija u tri čina Malo pa ništa bavi se, dakle, raznolikim društvenim igrama: licem i naličjem istih. 6. Zadivljenost Velikim Drugim, kolonijalizacija i komedija zabuna Osim toga, Matoš tematizira i danas iznimno aktualan problem zadivljenosti „Veli- kim Drugim“, problematizira relaciju domaće i tuđe, tj. domaćih i stranaca. Zabav- ljen je bolnom temom hrvatske društvene stvarnosti: kolonijalizacijom Hrvatske, kolonijalizacijom koju prije svega zaziva „domaćin“. Kao paradigmatski je primjer izabrao lik Amerikanca-poduzetnika koji imponi- ra domaćima. Od tog se, po njihovu mišljenju, bogatog kapitalista očekuje da „kupi“ i „ulaže novce“. Dakle, Matoš u dramu uvodi i motiv maskiranja u osobu stranca . Naravno, kao u svakoj „komediji zabuna“, Amerikanac nije Amerikanac, a nije ni moćnik, biznismen, poduzetnik, već obmanjivač, varalica, prevarant.