Nova Istra

308 PRILOZI O ZAVIČAJU Bruno DOBRIĆ Danas u Europi postoji desetak spomenika carici Elizabeti; postavljenih do 1918. g., i to ne samo u Austriji, nego u još sedam europskih zemalja. 80 U posljednjih 15 godina njoj su postavljeni spomenici u Ženevi (Švicarska; 1998.), Madeiri (Španjol- ska; 2006.) i poprsje u Zandvoortu (Nizozemska). U novije vrijeme i u Puli bilježimo slučajeve izrada replika spomenika, ali ne u svrhu njihova smještaja u Puli, već u Francuskoj. Slučaj spomenika kipara Vanje Radauša pridodao je nizu pulskih odnošenja politički „nepoćudnih“ spomenika 81 jedno „kretanje u suprotnom smjeru“ – njihovo donošenje u Pulu iako nisu bili na- mijenjeni za postavljanje u ovome gradu. Spomenik, koji je hrvatski kipar Vanja Radauš izradio 1952. godine, bio je po- svećen mladim Hrvatima – nasilno unovačenim pripadnicima njemačke vojske – strijeljanima 1943. godine u Villefranche-de-Rouergueu, jer su se pobunili protiv vojnoga vodstva te su, dakle, nakon ugušene pobune ubijeni. Spomenik je trebao biti postavljen u tome francuskome gradu, no po nalogu jugoslavenskih vlasti bio preusmjeren je u Pulu, gdje je postavljen kao spomenik žrtvama nacizma i stradalim sudionicima NOB-a. Prije sedam godina izrađena je replika ovoga pulskog spo- menika, te je postavljena u novi spomen-park u spomenutome francuskom gradu. Izgradnju spomen-parka, koji je svečano inauguriran 2006., financirale su francuska i hrvatska država (Hrvatska je financirala izradu replike pulskoga spomenika). To je dobar primjer brige građana i čelnika jednoga grada i države za spomenička obilježja koja govore o važnim povijesnim događajima koji su vezani za određeno mjesto, ujedno i primjer suradnje dviju država pri vraćanju spomenika onamo gdje je izvorno trebao biti postavljen. Postavlja se pitanje je li tako nešto moguće ostvariti i u Puli, no tomu prethodi odgovor na pitanje postoji li želja da se to učini? Smatramo da je došlo vrijeme da se i u Puli – u godini njezina uključenja u Europsku uniju – pokrene argumentirana javna rasprava, lišena nacionalno-političkih razmišlja- nja svojstvenih 19. (pa i 20. stoljeću) i ideološki prevladanih stavova koji i danas u tom gradu uporno traju zbog nepoznavanja povijesnih okolnosti vrlo složene povijesne tvo- revine kakva je bila Austro-Ugarska Monarhija. Takva javna rasprava trebala bi dati odgovor na pitanje je li interes građana Pule i Istre da se ovom gradu vrate (makar i u zaka na putovanja carskom jahtom. Njezinu popularnost u pulskoj javnosti potvrđuje to što su građani novčano potpomogli inicijativu za podizanje njezina spomenika. 80 Spomenici carici sačuvani su na otoku Krfu (Grčka), u Gödölu i Budimpešti (Mađarska), Trstu i Meranu (Italija), Montreuxu (Švicarska), Cap Martinu (Francuska) i Presovu (Bardejovske Kupele , Slovačka). 81 To je još jedna od pulskih spomeničko-povijesnih „osebujnosti“ vezanih za seljenje spome- nika kao povijesnih obilježja – za njihovo odnošenje, odnosno donošenje u Pulu, iako nisu bili namijenjeni za postavljanje u ovome gradu.