Nova Istra

307 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU 5. Tri recentna primjera povrata spomenika u Italiji i Francuskoj Nije Pula jedini grad u kojemu su nakon ratova i promjena državnih granica bili uklonjeni politički „nepoćudni“ spomenici koje su postavile prethodne državne, od- nosno gradske vlasti – npr. komunističke vlasti to su sustavno provodile u cijeloj Istočnoj Europi, a i u Hrvatskoj su poznati takvi slučajevi (npr. uklanjanje spome- nika banu Jelačiću u Zagrebu). 78 No, Pula je jedan od rijetkih gradova u kojemu se to zbivalo u dva navrata tijekom samo trideset godina (nakon 1918. godine), a do danas nijedan od tri navedena spomenika nije vraćen. Sličan proces događao se i u pojedinim zapadnoeuropskim zemljama u kojima je nakon Prvoga, odnosno nakon Drugoga svjetskoga rata došlo do promjene državnih granica, npr. u Trstu. Godine 1918., pod snažnim pritiskom talijanskih nacionalista koji su – jednako kao u Puli i Istri – željeli izbrisati obilježja i tragove austrijske povijesne prisutnosti u ovome gradu (koji je svoj najveći gospodarski i kulturni razvoj ostvario za vrijeme austrijske vladavine), spomenik je rastavljen i smješten u spremište, odakle je tek 1961. postavljen u parku Maksimilijanova dvorca Miramar. Na njegovom mjestu bila je postavljena fontana (jednako kao u slučaju spomenika Tegetthoffu u Puli). Prije četiri godine (2008.) spomenik je vraćen na svoje prijašnje mjesto na trgu Piaz­ za Venezia. U posljednjih 15 godina i u Trstu su vraćena dva spomenika iz austrijskoga raz- doblja (to je, ponovimo, razdoblje najvećega razvoja ovoga grada u njegovoj povije- sti), koje su nakon Prvog svjetskoga rata uklonile talijanske vlasti. Najprije je 1997. vraćen spomenik carici Elizabeti (djelo Franza Seiferta) na trg Piazza della Libertà (ne zato što dame imaju predost, već vjerojatno zbog toga što je u ovome slučaju „dama“ bila manje omražena od strane talijanskih nacionalista i iredentista), da bi prije 4 godine bio vraćen i spomenik nadvojvodi Ferdinandu Maksimilijanu (koji je do tada bio sklonjen u dvorac Miramar). Prigodom vraćanja spomenika Elizabeti 1997. Godine, u tršćanskoj javnosti s pravom je isticano kako on nije bio podignut samo kao hommage Austriji, odnosno Habsburškoj dinastiji, već „ženi koja je bila uzdignuta do simbola slobode“. Odnosi se to na jedinstvenu osobnost carice, koja je veći dio svog života nakon braka s carom Franjom Josipom provela na putovanjima, izbjegavajući dvor i carske ceremonijale. 79 78 Nakon pada Berlinskoga zida, u istočnoeuropskim zemljama uklonjena je većina sovjetskih spo- menika i vraćeni su – ako ih komunističke vlasti nisu uništile – spomenici koji su bili postavljeni prije 2. svj. rata (s iznimkom nacističkih i fašističkih spomenika). 79 Carica je u većoj mjeri bila vezana za Pulu nego za Trst – u Puli je boravila 1856. prigodom postavljanja temeljca za Pomorski arsenal, a kasnije je višeput ovamo navraćala prigodom odla-