Nova Istra

306 PRILOZI O ZAVIČAJU Bruno DOBRIĆ Jednako kao i početkom devedesetih godina, kada se u lokalnome tisku spomi- njala mogućnost izrade replike ovoga spomenika i njegova smještaja u Puli, javile su se negativne reakcije pojedinaca, tako je i 2003. godine – nakon objavljenoga članka „Viceadmiral Tegetthoff ponovno u Puli?“ u kojemu se navodi da „Društvo Viribus unitis želi postaviti spomen-repliku“ Tegetthoffu, 75 – ubrzo u istome listu objavljeno pismo stanovitoga pulskog čitatelja s kritikom upućenom Društvu zbog te inicijative! 76 Budući da se u podnožju kipa nalaze 4 mitološke figure, zbog veličine cijeloga spomenika i troškova rekonstrukcije bilo je predloženo da se rekonstrukcija izvede u dvije faze. U prvoj fazi izradila bi se replika skulpture Tegetthoffa i postolje, a kasnije bi se izradile reprodukcije ostalih četiriju figura. Društvo Viribus unitis je 2009. predložilo pulskim gradskim vlastima da zatraže od čelnika Venecije da se spomenik Maksimilijanu, koji je odnesen iz Pule kao „rat- ni plijen“, vrati ovome gradu. Budući da nema pravne osnove da se zatraži njegovo vraćanje na drugi način doli kao „znak dobre volje“ sadašnjega vlasnika – grada Ve- necije, odnosno Italije, 77 potrebno je to službeno zatražiti od nadležnih. Skorašnji ulazak Hrvatske u Europsku uniju sigurno bi mogao pomoći da se ovaj spomenik vrati u Pulu – ukoliko postoji volja građana i gradskih vlasti da se to učini. Budući da je treći pulski spomenik iz austrijskoga razdoblja – onaj carice Elizabete – najvjerojatnije uništen, ukoliko bi se željelo napraviti njegovu repliku, to bi se moglo učiniti na osnovi njegova kalupa; ukoliko ovaj nije sačuvan, mogla bi se izraditi replika spomenutoga Cancianijeva spomenika carici u Gföhlu (koji je vjero- jatno izrađen prema planu što ga je autor koristio za izradu pulskoga spomenika). Talijani, već Ratna mornarica Kraljevine Italije. Može se primijetiti da u Trstu, gdje su u posljenjih petnaestak godina vraćeni spomenici dvaju pripadnika dinastije Habsburg – nad- vojvode Ferdinanda Maksimilijana (zapovjednika c. kr. Mornarice) i carice Elizabete – nisu bili povrijeđeni osjećaji Talijana! 75 Glas Istre , 29. 11. 2003. (autor članka je R. Radošević). 76 Autor pisma spočitava Društvu što „postavlja takve nerazumne zahtjeve pred građane Pule i Istre“ i izražava protivljenje „postavljanju spomenika iz prošlosti Austro-Ugarske Monarhije, jer znamo da je ona bila stogodišnji okupator Hrvatske. (…) Zašto da mi slavimo i veličamo Tegetthoffa, što je on dobro učinio za Hrvatsku?“. Glas Istre , 12. 12. 2003. Treba spomenuti da su spomenici carici Elizabeti danas sačuvani u sedam europskih zemalja. 77 Prema mišljenju talijanskoga istraživača povijesti pomorstva (pravnika po struci) A. Ra- stellia, sadašnji smještaj ovoga spomenika u Italiji može se smatrati konačnim, a s obzirom na to da je Pula sa svom javnom imovinom temeljem mirovnoga ugovora iz 1920. bila pripa- la Italiji. Autor smatra da isto vrijedi i za sve izloške koji su nakon 1918. iz bivšega pulskog Pomorskog muzeja odneseni u talijanske muzeje. Rastelli, A., nav. dj., str. 136.