Nova Istra

301 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU hrvatskih mornara sa svojim admiralom (a ne nikakvim austrijskim„okupatorskim“ zapovjednikom, kako je u jugoslavenskom razdoblju bilo uvriježeno nazivati austrij- ske časnike), a ta je privrženost bila proširena u narodu u Dalmaciji i Istri. Jasno je da se u razdoblju kad je Istra bila u sastavu Kraljevine Italije (1918.- -1943.) bitka nije smjela spominjati. Umonarhističkoj Jugoslaviji ona je spominjana samo u povijesnim vojno-pomorskim publikacijama, 54 a održavanje proslava njezina obilježavanja bilo je prekinuto. U to vrijeme – posebno nakon 1928. – u većine pripadnika hrvatskoga naroda ova bitka postaje simbolom otpora spram brojčano nadmoćnijeg neprijatelja, konkretno – spram sljedbenikâ velikosrpske politike. U socijalističkoj Jugoslaviji bitka pada u zaborav, što je bila posljedica njezina prešućivanja od strane komunističkih vlasti (koje su isticale isključivo ulogu Visa u NOB-u). No, i u tom je razdoblju bilo vrijednih historiografskih prikaza bitke i njezina značenja za hrvatsku povijest. 55 Za razliku od, u jugoslavenskoj historiografiji prevladavajućih (u stvari najglasni- jih), stavova hrvatskih i jugoslavenskih povjesničara, koji su c. i kr. Ratnu mornaricu smatrali „okupatorskom vojnom silom“ kojom su upravljali „vojno-feudalni reakcio- narni krugovi“ 56 , nakon pada Berlinskoga zida i u samostalnoj Hrvatskoj pojavljuju se stavovi da je povijest te mornarice – u kojoj su Hrvati bili zastupljeni u najveće- mu broju – sastavni dio zajedničke vojno-pomorske baštine svih naroda bivše Au- stro-Ugarske Monarhije. Stoga se i Viška bitka prikazuje u tom kontekstu, dakle ne veliča se isključivo sudjelovanje hrvatskih sudionika bitke, već se ističu zasluge svih pripadnika različitih naroda Monarhije, koji su sudjelovali u njoj. Takva promjena konteksta razumijevanja značaja i uloge c. i kr. Mornarice mijenja i današnje razumi- ranjavanju i padu obojice mornara s jarbola, smrtno ranjeni talijanski mornar uzviknuo je „Eviva Italia!”, na što mu je hrvatski mornar uzvratio poklikom admiralu Tegetthoffu: „Što se u nas talijanski dereš, skote! / Pa poviknuh: Amiraljo naš eviva, ti ćozote!“ Nakon ranjavanja, starac pripovijeda da: „Svakog ljeta misu plati(m) za pokojnog amiralja“. Isto. 54 U djelu B. Poparića „Pregled povijesti pomorstva“, u kojemu se analizira i Viška bitka, ističe se da je to, nakon bitke kod Trafalgara, najznamenitiji europski sukob dviju modernih flota. Popa- rić, B., Pregled povijesti pomorstva , Zagrebu 1933., str. 53. 55 Tako u zborniku iz 1966. godine posvećenom Viškoj bitki urednik V. Maštrović ističe da je zahvaljujući pobjedi „naša obala sačuvana od invazije, koja bi donijela teške i dalekosežne poslje- dice za naš narod.“ Autor ističe da je ta bitka u hrvatskoj pomorskoj historiografiji ostavila ne- izbrisiv trag „ponajviše zbog toga što su hrvatski pomorci bili prevladavajući kadar u austrijskoj floti“. Novak, G.; V. Maštrović (ur.), Viška bitka: povodom 100-godišnjice, 1866-1966. , Izdavački zavod Jugoslavenske akademije, Zagreb, 1966. 56 Naučni skup u povodu 50-godišnjice raspada Austro-Ugarske Monarhije i stvaranja jugosla- venske države, Zagreb: JAZU, 1969., str. 5. Takvo neznanstveno ideološko etiketiranje provodi se u cijelom ovom zborniku, u kojemu jugoslavenski povjesničari isključivo negativno vrednuju Austro-Ugarsku Monarhiju.