Nova Istra

290 PRILOZI O ZAVIČAJU Bruno DOBRIĆ prije njega ona nije bila prioritet austrijske vanjske politike, a u austrijskoj javnosti bila je malo poznata). Kao zapovjednik Mornarice (postao je to u 22. godini), Mak- similijan je proveo mnoge reforme u svrhu njezine modernizacije i stvaranja ratne flote kojom je Tegetthoff osigurao austrijske vojno-pomorske pobjede u bitkama kod Helgolanda (1864.) i Visa (1866.). Godine 1864. postao je meksičkim carem, 12 no 1867. godine zarobili su ga i strijeljali meksički revolucionari. Nedugo nakon zaposjedanja grada od strane talijanske mornarice, 1. veljače 1919., vrhovni zapovjednik ratne luke Pula admiral U. Cagni ovaj je spomenik ponudio (sic!) gradu Genovi, no ovaj nije tamo stigao. Nakon što je rastavljen, 7. ožujka 1919., 13 transportiran je u Veneciju, gdje je – kao ratni plijen – postavljen u vrtove Bijenala, gdje i danas stoji kao spomenik talijanske pobjede u Prvome svjet- skom ratu. Prethodno mu je promijenjen identitet tako što je na njemu medaljon s prikazom Maksimilijana zamijenjen bareljefom koji prikazuje lava Sv. Marka! 14 Prostor gdje je spomenik bio postavljen preuređen je i zasađen palmama. Malo je poznato da je jedan spomenik Maksimilijanu postavljen 1881. godine ne- daleko od Pule, u Vodnjanu, na privatnu inicijativu posjednika T. Sotto-Corone, koji ga je dao postaviti na svome zemljištu. Izradu mramorne statue nadnaravne visine započeo je tkalac iz Vodnjana Andrea Trevisani u znak sjećanja na nadvojvodin po- sjet Vodnjanu, a njegovu nedovršenu skulpturu kupio je Sotto-Corona, te je naručio kipara iz Venecije koji ju je dovršio. 15 Nakon 1918. skulptura je uklonjena, te joj se gubi svaki trag. 2. Spomenik carici Elizabeti – jedini veliki spomenik izgrađen sredstvima građana Pule Dok su Maksimilijanov park i park na Monte Zaru, u kojima su postavljeni spo- menici Maksimilijanu i Tegetthoffu, bili vlasništvo c. i kr. Ratne mornarice, Park 12 Na nagovor (i uz obećanu vojnu potporu) francuskoga cara Napoleona III., Maksimilijan je pri- hvatio ponudu meksičkih monarhista da prihvati meksičku krunu i tako ponovno oživi monar- hiju. No, mnoge države (npr. SAD) nisu priznale novu monarhiju, što je ojačalo republikanske snage koje su se vojno suprotstavile postrojbama monarhista, pobijedile ih i uhite Maksimilijana. Unatoč molbama mnogih vladara i predsjednika država za njegovo pomilovanje, osuđen je i stri- jeljan 19. lipnja 1867., u 34. godini, u mjestu Querétaro. 13 Bogneri, M., Cronache di Pola e dell’Istria: 1915-1918 , Trieste: Unione degli Istriani, <1990.>, str. 58. 14 Rastelli, A., nav. dj., str. 118.; usp. i: http://www.nuovolitorale.org 15 Spomenica junačkih djela c. i k. ratne mornarice , 1. dio, Pula 1898., str. 106-109.