Nova Istra

289 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU „Maksimilijanov park“. 6 Spomenik je, izrađen prema ideji arhitekta von Ferstela, postavljen na srednjoj rundeli parka. To je 9 metara visok mramorni stup ukrašen rostrama (kljunovi- ma brodova) i drugim pomorskim simbolima. Na njegovu vrhu stoji krilata božica pobjede Viktorija, visoka 1,3 m. Na prednjoj strani postamenta bio je medaljon s prikazom Maksimilijana, rad kipara Franza Schönthalera 7 (izlio ga je Turbain). Ornamente je izradio profesor König. Otkriven je 29. listopada 1876. godine. 8 U vodiču Pule s početka 20. st. predstavljen je kao „jednostavan, ali s ukusom obliko- van spomenik.“ 9 Viceadmiral, nadvojvoda Ferdinand Maximilian (1832.-1867.), brat cara Franje Josipa I., bio je zapovjednik c. kr. Ratne mornarice od 1854. do 1864. godine. 10 Za- služan je za odabir Pule kao glavne ratne luke Monarhije i za naglu izgradnju grada, koja je potom uslijedila. Na njegovu inicijativu 1856. je započela izgradnja Pomor- skog arsenala (današnjega brodogradilišta Uljanik) i drugih najvažnijih vojno-po- morskih i infrastrukturnih objekata: mornaričke vojarne (1856.), zapovjedništva i mornaričke bolnice (1861.) te drugi objekti, a srušene su stare gradske zidine s morske strane, čime je omogućena moderna izgradnja ovoga grada, 11 zbog čega je Maksimilijan s pravom nazvan tvorcem suvremene ratne luke Pule i moderne ratne mornarice. Uz njegovu je pomoć c. kr. Ratna mornarica dobila značajnu potporu carske obitelji i stekla pozornost javnosti (što je posebno važno kad se ima u vidu da 6 Bio je to perivoj s raznim vrstama egzotičnih stabala i grmova, koji su do 1914. god. dopremani ratnim brodovima iz cijeloga svijeta (najviše s Dalekoga istoka). Nakon 1918. park je zapušten, no pojedine vrste stabala danas su sačuvane (npr. libanonski cedar, sekvoja i dr). Usp. Orbanić, J., Zelene površine Pule, u: Prilozi o zavičaju , sv. 1, Pula: Čakavski sabor, katedra Pula, 1980., str. 236. 7 Schönthaler , Franz (1821.-1904.) ugledan je bečki kipar specijaliziran za izradu skulptorskih dekoracija u razdoblju izgradnje bečkoga Ringa. Österreichisches Biographisches Lexikon 1815- -1950 (u nastavku: ÖBL), Band 11, Wien: Österreichische Akademie der Wissenschaften, 1999., str. 95. 8 Füher für Pola und Umgebung , 2. izd., Pola, 1889., str. 39; Geuter’s Führer, Pola, <ca. 1910.>, str. 19. 9 Seidel, E., Führer durch Pola, Istrien und Umgebung , Pola (s. a. /oko 1912./), str. 38. 10 C. Wurzbach navodi da je Maksimilijan „podigao ovaj propali grad gradnjama od opće koristi“, te navodi izgradnju vodovoda, Arsenala, plovećeg doka i dr. Wurzbach, C., Biographisches Lexi- kon des Kaisertums Österreich , Bd. 6, Wien, 1860., str. 202. 11 U hrvatskim publikacijama o povijesti Pule netočno se navodi da je admiral H. Birch v. Dahle- rup zaslužan za odabir Pule za glavnu ratnu luku Monarhije, no on je smatrao da Trst treba postati glavna ratna luka, jer Pula nije imala potrebnu infrastrukturu. Maksimilijanove zasluge za izgradnju Pule spominje i talijanski povjesničar B. Benussi (koji nimalo nije bio naklonjen pripadnicima Habsburške dinastije). Benussi, B., Povijest Pule u svijetlu municipalnih ustanova do 1918. godine , Pula: ZN Žakan Juri, 2002., str. 543.