Nova Istra

291 Bruno DOBRIĆ PRILOZI O ZAVIČAJU Marije Valerije, podignut početkom 1890-ih godina, u kojem je 1904. postavljen spomenik carici Elizabeti (Sisi), bio je u vlasništvu grada. To je jedini veći javni spomenik u Puli izrađen sredstvima građana ovoga grada, a prilozi za tu svrhu pri- kupljeni su iz cijeloga carstva i od Austrijanaca iz inozemstva. 16 Autor ovoga – po umjetničkom stilu najmodernijeg – pulskoga spomenika je bečki kipar Alfonso Canciani. 17 2.1. Organizacija izrade spomenika i njegovo svečano otkrivanje Godine 1901. osnovan je Odbor za podizanje spomenika carici Elizabeti, koju je tri godine ranije ubio talijanski anarhist. Odbor je, u koji su uglavnom ušli imućni grad- ski poduzetnici, imao zadaću narudžbe spomenika i prikupljanja sredstava za njego- vu izradu. Članovi njegove uprave bili su: F. Geyer (predsjednik), 18 A. Antonelli (do- predsjednik), N. Mardešić (tajnik) 19 i C. Obendorfer (rizničar). 20 Među članovima bili su: A. Milovan (predsjednik rodoljubog društva „Austria“), A. Zanetti (župnik 16 Neue Freie Presse , N. 14435 od 31. 10. 1904. 17 A. Canciani (1863.-1955.), rodom iz Furlanije, školovao se i djelovao u Beču, a nakon 1. svj. rata živio je u Trstu. Od 1890. studirao je kiparstvo u Beču kod profesora Kundmanna (autora pul- skoga spomenika Tegetthoffu). Od 1903. član je bečke grupe Secesija (osnovane 1897.). Njegov prijedlog za izradu spomeničke grupe Dante (1896.) izložen je 1899. na Bijenalu u Veneciji, a 1900. dobio je nagradu bečke Secesije. U Beču je izradio više poprsja u zgradi sveučilišta i pro- jekt za spomenik carici Elizabeti, a u Pazinu je izradio spomenik istarskome povjesničaru Carlu de Franceschiju. Dizionario Biografico degli Italiani Treccanni , Vol. 17 (1974), URL: http://www. treccani.it/enciclopedia/alfonso-canciani_( Dizionario_Biografico) (14. 1. 2013.). U Treccanni- ju se ne navodi da je pulski spomenik Elizabeti uništen za vrijeme talijanske uprave. 18 Ferdinand Geyer bio je „vodeći puljski graditelj do I. svj. rata. (...) U Puli je 1888. radio na izgradnji palače nadvojvode Karla Stjepana (srušena), projektu zgrade sestara Svetog Srca i dr. Projektirao je, gradio ili nadogradio više od trideset vila u Puli (...) i na Brijunima.“ Đilas, M., Geyer, Ferdinand, u: Istarska enciklopedija , Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2005., str. 253. 19 Nikola (Niko) Mardešić, umirovljeni pomorac (vođa krmila), trgovac vinima u Puli gdje je dose- lio iz Komiže na Visu. Kao jedan od najimućnijih Hrvata u gradu, novčano je pomagao hrvatske škole i društva. Godine 1910. bio je predsjednik Hrvatske čitaonice u Puli. Dobrić, B., Kultura čitanja i nacionalni pokreti : čitalačka društva i knjižnice u Puli u drugoj polovini 19. stoljeća i prvoj polovini 20. stoljeća, Pula: C.A.S.H., 2003., str. 86. 20 Illustrierte Österreichische Riviera-Zeitung , Nr. 26-27 od 28. 10. 1904. Među članovima spome- nutoga odbora nema pulskih političara iz vladajuće talijanske građansko-liberalne stranke i hr- vatske stranke; jedino su kao počasni članovi odbora navedeni gradonačelnik L. Rizzi i bilježnik (kasnije gradonačelnik) D. Stanich. Očigledno je nastojanje da Odbor bude nadstranački, zbog oštrih međustranačkih sukobljavanja koja su u Puli započela početkom 20. stoljeća.