Nova Istra

275 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU Slovenijom, vlada je, neposredno prije objavljivanja„povijesnog sporazuma sa Slove- nijom“, raspustila Državno povjerenstvo za granice na čelu s dr. Hrvojem Kačićem. Određeno je novo povjerenstvo. Naposljetku, 20. srpnja 2001. predsjednica povje- renstva za granice hrvatske vlade, Olga Kresović-Rogulja, i njezin slovenski kolega Miha Pogačnik, parafirali su u slovenskom Otočcu na Krki ugovor o međudržavnoj granici između Hrvatske i Slovenije. Prema tome sporazumu, oko tri četvrtine po- vršine Piranskoga zaljeva pripalo bi Sloveniji, s mogućnošću izlaska na otvoreno more, dok bi„sporni“ zaseoci na lijevoj obali Dragonje pripali Hrvatskoj. (PHS, 21) Parafiranim „Ugovorom između Republike Hrvatske i Republike Slovenije o zajedničkoj državnoj granici“ Slovenija bi tako ostvarila svoj strategijski cilj, kada je u pitanju problematika teritorijalnoga razgraničenja između dviju država. Taj je cilj izlazak u međunarodne vode kroz Piranski zaljev. Zbog svojih kompromisnih rješenja, Ugovor je izazvao nezadovoljstvo i niz reakcija, između ostalih, i desnih radikalnih pojedinaca i skupina. Ipak, vjerovalo se da nije realno očekivati incidente većih razmjera, koji bi ugrozili hrvatsko-slovenske odnose. Ugovor je trebao potvr- diti hrvatski Sabor i slovenski Državni zbor. Međutim do potvrde, zbog iznimnih reakcija hrvatske i slovenske javnosti te političke oporbe, nikada nije došlo ni sa jedne strane, iako je to u početku bilo euforično najavljivano (PHS, 22). Odmah nakon parafiranja sporazuma izrađene su promemorije glede Ugovora o državnoj granici i Sporazuma o pograničnom prometu i suradnji između RH i RS (PHS, 23). Ni godinu dana kasnije situacija se nije smirivala. Napadi na Ugovor u Hrvatskoj i Sloveniji nisu jenjavali. Suradnja, dogovori i sporazumijevanje na županijsko-općinskim razinama Slijedom ratnih događanja u Hrvatskoj i početkom rata u Bosni i Hercegovini, sta- nje je na istarskome prostoru bilo vrlo napeto. Premda nije bila izravno ugrožena razaranjem, Istra je, kao razmjerno mirna „enklava“, bila veliki izbjegličko-progna- nički kamp nesretnih ljudi s područja Hrvatske i BiH, kojima je trebalo osigurati krov nad glavom i prehranu ili, koliko-toliko, normalan nastavak života. U takvome ozračju, a hoteći pomoći općim naporima glede normalizacije funkcioniranja po- graničnog prometa u procesu razgovora oko razgraničenja i uvođenja graničnoga režima, istarske su općine i gradovi, koji se nalaze u Republici Sloveniji i Republici Hrvatskoj, izradile i 17. travnja 1992. objavile Memorandum o poticanju i unapređi- vanju suradnje istarskih općina (Pula, Rovinj, Buje, Poreč, Labin, Pazin, Piran, Izola, Kopar), ali i životnih pitanja ljudi uz granicu (AVRH, 11). Nit vodilja Memoranduma jest zahtjev da se u takvim razgovorima oko budućeg