Nova Istra

271 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU razgraničenja u Piranskom zaljevu. Kao odgovor „istom mjerom“ na slovenski Me- morandum iz travnja, hrvatska strana 18. studenoga 1993. objavljuje svoja Stajališta RH glede utvrđivanja državne granice u Piranskom zaljevu i s tim u vezi u području rijeke Dragonje (AVRH, 7). Rezultat tvrde diplomacije je blokada daljnjih pregovora i dogovora Diplomatske komisije. Godina 1994. predstavlja najteže, najneproduktivnije i najproturječnije razdoblje pregovaranja. Lipnja 1994. radna skupina za granice Državnog zbora (Skupštine) Republike Slovenije za međunarodne odnose, kojemu je predsjedavao Zoran Tha- ler, nepozvano i samoinicijativno obilazi hrvatske granične zaseoke Bužin, Škude- lin i Škrilje, koji se nalaze na području Buja, dakle bez znanja državnih i mjesnih organa Republike Hrvatske! Razgovarajući s mještanima, nudili su im mogućnost referenduma o priključenju RS, tvrdeći da su to sela zavedena u slovenskom kata- stru, odnosno da pripadaju RS. Odbor slovenske Skupštine o tomu je raspravljao nekoliko dana kasnije i odbacio priloženi dokument. Od istoga dokumenta ogradio se i slovenski ministar vanjskih poslova Lojze Peterle, nazvavši izrečene ideje opa- snima i vratolomnima,„ (…) koje nemaju podloge u ustavnom zakonu koji je na snazi. “ (PHS, 10) U prepisci koja je uslijedila, predsjednik „Odbora za međunarodne odnose“ Zo- ranThaler jasno je dao do znanja kako se zahtjevi Hrvatske glede granice na moru u Piranskome zaljevu i rijeci Dragonji smatraju maksimalističkim i neprihvatljivim za Sloveniju, koja je došla u nemoguću situaciju proglasivši se 25. lipnja 1991. godine i pomorskom zemljom; usto prihvaćanjem staroga toka rijeke kao granice, slovenska bi strana izgubila zračnu luku u Portorožu. (!?) Ipak, priznao je da se neriješeni problemi lako mogu politizirati i uznemiriti javnost obiju država (PHS, 11). Istina, javnost u Hrvatskoj i Sloveniji, posebice mediji, žestoko su reagirali na izjave i reak- cije – onih drugih. No, to je bio samo vrh ledenoga brijega. Za hrvatsku je stranu neprihvatljiv bio slovenski zakon o uspostavi općina, koji je sporne zaseoke i dio područja južno od Dragonje obilježio kao dio RS. Riječ je o približno 100 hektara zemlje u donjemu toku rijeke Dragonje, koji su upisani u slovenski katastar. Silina reakcije hrvatske strane iznenadila je Slovence, posebice stoga što su vjerovali u ispravnost svojih sta- jališta. Iznenađeni su bili pisanjem dijela hrvatskoga tiska koji je, po njima, stva- rao otvoreno neprijateljsko raspoloženje prema Sloveniji i Slovencima. Još ih je više iznenadio odgovor hrvatske strane o odgađanju susreta dvaju odbora, koji se trebao održati ujesen 1994. Ipak, Državni je parlament nakon ovih reakcija prolongirao provedbu zakona sve do rješenja pitanja granice s Hrvatskom (PHS, 12). Tijekom razdoblja 1995.-1997. ipak su se dogodila promjene koje su ulijevale