Nova Istra

266 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI slavenske uprave u zoni B STT-a. Nakon uređenja spornih pitanja, 5. je listopada 1954. u Londonu potpisan Londonski protokol o suglasnosti poznat kao Londonski memorandum . Memorandumom se ukida saveznička vojna uprava u STT-u, što znači da civilnu upravu u zoni A preuzima Italija, a u zoni B Jugoslavija. Prema Rješenju Saveznoga izvršnog vijeća od 7. listopada 1954., na području STT-a koje je pripalo FNRJ: „ (…) Civilnu upravu na teritoriju označenom u točki 2 ovog rješenja vršit će narodni odbori općina, gradskih općina i kotara kao i u okviru svojih prava i dužnosti republički i savezni organi. (…) Na području Kotara Kopar kao i područja dosadašnje zone A Slobodnog Teritorija Trsta na kojeg se proširuje civilna uprava FNRJ prava i dužnosti republičkih organa vršit će odgovarajući organi vlasti Narodne Republike Slovenije, a na području Kotara Buje odgovarajući organi Narodne Republike Hrvatske .“ (SL, 4) Tek raspadom Jugoslavije početkom 1990-ih izbit će nesporazumi između sada samostalnih država, Republike Slovenije i Republike Hrvatske, oko pograničnih mjesta koja su 1945.-1954. pripala kotaru Buje. U razdoblju od 1951. do 1954. provedeni su radovi na regulaciji donjega toka ri- jeke Dragonje. Produbljen je kanal Sv. Odorika, koji je s vremenom preuzeo ulogu glavnoga toka rijeke, jer je stari bio zamuljen i obrastao pa je kasnije dobio naziv Stara Dragonja. Razgraničenje Kotara Buje i Kotara Kopar, koje je postojalo na Staroj Dragonji, time se spustilo južnije. Dakle, izvršeno je administrativno razgraničenje između Slovenije i Hrvatske, koje stanovništvu s jedne i druge strane zamišljene crte nije predstavljalo problem niti su je shvaćali kao pretjerano ozbiljnu granicu. Stanovništvo sjeverozapadne Istre, ono koje je ekonomski gravitiralo Kopru, zapošljavalo se na slovenskoj strani, dnevno je migriralo na posao u Kopar, Piran, Portorož ili Izolu. Ribari s hrvatske strane zapošljavali su se u suvremenoj ribarskoj floti iz Izole (Delamaris). Piranski zaljev i granica na moru tada, naravno, nisu bili problematični. U okvirima Jugo- slavije pitanja oko crte razgraničenja, koja se s vremenom promijenila u donjem toku rijeke Dragonje, nisu posebno postavljana ni s jedne niti s druge strane. Na- kon ukidanja STT-a i ustrojavanja republičkih granica, crta razgraničenje postav- ljena je uzduž kanala Sv. Odorika. Razlog tomu ostao je zasad nepoznat. Je li to bila svojevoljna inicijativa pojedinih ljudi koji su radili na razgraničenju ili što dru- go, tek treba utvrditi. Naposljetku, to su za njih bile tek republičke granice unutar Jugoslavije. Ipak, tijekom 1956. granica je još jednom doživjela „korekciju“ na inici- jativu tamošnjega stanovništva. Na području općine Gradin mala naselja Abitanti, Belvedur, Brezovica, Gradin, Koromači-Boškini, Močunigi, Pregara i Sirači, koji su bili u sastavu Hrvatske, pripala su Sloveniji. S tim su se promjenama suglasila Izvršna vijeća NR Hrvatske i NR Slovenije, te Sabor NR Hrvatske i Skupština