Nova Istra

265 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU njem očekivala ovu komisiju o kojoj je u mnogome ovisila sudbina Istre. Komisiji je pri dolasku odmah predan Memorandum Oblasnoga NO-a za Istru, u kojemu je opisana cjelokupna povijest Istre i istarskih Hrvata, a kojim se dokazuje njezina etnička pripadnost (DAPA, 1). Time je priča o Memorandumu uglavnom završe- na. Po obilasku Istre i razgovorima s istaknutim osobama iz vjerskoga, političkog i kulturnog života, Komisija je 23. travnja u Parizu podnijela izvještaj. Na trećemu zasjedanjuMinistarskog savjeta, od 25. travnja do 16. svibnja 1946., iskristalizirala su se četiri prijedloga, od kojih je sovjetski (za Hrvata i Slovence) bio najprihvat- ljiviji, a američki najnepovoljniji. Tek na četvrtome zasjedanju prihvaćen je fran- cuski prijedlog po kojemu je Istra podijeljena na dva dijela: sjeverozapadni dio od Novigrada na sjever predan je Slobodnom teritoriju Trsta (STT), a ostali dio Istre s Pulom predan je Jugoslaviji. Odluka o tome donijeta je tek 28. rujna 1946., da bi Mirovni ugovor između Italije i Jugoslavije bio potpisan tek 10. veljače 1947. Odredbe ugovora o stvaranju Zone STT-a stupile su na snagu tek 15. rujna 1947. Premda je time mnogo toga bilo riješeno, na konačno će se rješenje ovoga problema čekati još punih sedam godina. Naime, 20. veljače stvarno je uspostavljen STT sa zonama A i B. U zoni A upravu je obnašala Saveznička vojna uprava, a u zoni B VUJA pod čijom su upravom djelovali organi civilne vlasti. Ovo je stanje vrijedilo sve do državno-pravnog konstituiranja teritorija 1954. godine. Od ranijega dualističkog odnosa dvaju tijela, Oblasnog NO-a za Istru i Pove- reništva Pokrajinskog NOS-a za Slovensko Primorje , sada je sastavljen jedinstveni organ za zonu B STT-a. Ipak, taj jedinstveni upravno-politički teritorij, nazvan Istarsko okružje , ostao je zapravo podijeljen na dva kotara: Buje i Kopar. Odluka o osnivanju Istarskog aokružja donijeta je sporazumno: između Povereništva Pokra- jinskog NOS-a za Slovensko Primorje , a po ovlasti Pokrajinskog NOS-a za Slovensko Primorje i Trst , od 31. srpnja 1945., i Oblasnoga narodnog odbora za Istru , ali po dopuštenju Vojne Uprave Jugoslavenske Armije , 20. veljače 1947.: „ (…) Za područje kotara Kopar i Buje osniva se Istarsko okružje .“ Prema članku 3. Odluke „ (…) na Istarski okružni narodni odbor prenose PPNO i Oblasni NO za Istru svu civilnu vlast, koja će biti vršena prema postojećim zakonskim propisima .“ (SL, 2). U tom smislu podijeljena je i civilna vlast. U Kotaru Kopar i Piran vlast su obnašali Slovenci („ … i to samo sjeverno od rijeke Dragonje, uz izuzetak da podmjesni narodni odbor Hrvoji prelazi pod nadležnost kotarskog narodnog suda u Kopru. “), a u Kotaru Buje Hrvati ( SL, 1). Naredbom VUJA-e od 15. svibnja 1952., u suglasnosti s vladom FNRJ te s vladama Hrvatske i Slovenije, ukinuto je Istarsko okružje kao jedinstvena cjelina, a njegove se nadležnosti definitivno prenose na Kotarski NO Buje i Kotarski NO Kopar. (SL, 3) Suglasnost je postojala glede civilne uprave Italije u zoni A STT-a i civilne jugo-