Nova Istra

262 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI slovenskih i hrvatskih nacionalnih interesa (Dukovski, 1998., 28). Zahvaljujući osvojenim glasovima Slovenca Josipa Vilfana, koje je ustupio svome kolegi, Hrvatu Uliksu Stangeru, na izborima 1921. stranka je u Istri stekla pravo na jednoga za- stupnika (Dukovski, 1998.; Kacin Wohinz, 1977.). Istra je u to vrijeme bila zem­ ljopisno i politički jedinstveno područje pa se pitanje razgraničenja Hrvata i Slo- venaca nije postavljalo, iako je približna slika „etničke granice“ postojala u svijesti i jednih i drugih. Stanje se za ovu stranku pogoršalo nakon dolaska fašista na vlast. Naposljetku, 1924. godine, Vilfan i Besednjak podnose Mussoliniju rezoluciju o neprihvatljivu nasilju nad Slovencima i Hrvatima, koje provode fašističke vlasti (Kacin-Wohinz, 1982.). Stranka je, sa svim ostalima nefašističkim strankama u Italiji, zabranjena 1926. i njezin se rad nije obnavljao. Dakle, suradnja je bila pota- knuta zajedničkim interesima u politici i kulturi, utemeljenima na borbi za naci- onalna prava i sukobu s talijanskim građanskim političkim snagama, odnosno na zajedničkom otporu potalijančivanju, ali i fašizaciji (Žitko, 2002.; Bratulić, 1969.; Šepić, 1969.). Ozbiljnijih razgovora o etničkom razgraničenju Slovenaca i Hrvata u Istri nije bilo niti ga je moglo biti u ozračju zajedničke borbe za nacionalna prava. Ipak, prihvaćena su bila opća, stara razmišljanja o etničkoj granici na Dragonji. Problem razgraničenja 1943. - 1945 Problem razgraničenja Slovenaca i Hrvata u Provinciji Istri prvi se put ozbiljno razmatra tek nakon kapitulacije Italije rujna 1943. godine. Do tada je ovo pitanje bilo nebitno. Problem državno-pravnoga statusa slovenskoga i hrvatskoga dijela Istre te Kvarnerskih otoka, kao dijelova nacionalnih država u nastajanju, posebno je potenciran nakon odluka Narodnoosvobodilnog sveta za Primorsku Sloveniju od 11. rujna 1943. i Okružnog NOO-a za Istru od 13. rujna 1943., odnosno ZAV- NOH-a i Izvršnoga odbora Osvobodilne fronte , o sjedinjenju ovih krajeva s mati- com zemljom Slovenijom, odnosno Hrvatskom, te preuzimanju vlasti u tome di- jelu buduće zajedničke federalne države Jugoslavije. Nesporazum oko dijela teksta Proglasa hrvatskoga NOP-a, u kojemu se spominje „hrvatska Istra“, brzo je riješen, ali je najavio buduće nesporazume glede hrvatsko-slovenskoga razgraničenja. Naime, narodnooslobodilački pokret u Istri se razvijao u specifičnim društve- nim, političkim i vojnim uvjetima, posebice s obzirom na činjenicu da je Istra bila u sastavu talijanske države. Ipak se, primjerice, potkraj 1941. i početkom 1942. na području oko Ilirske Bistrice i Vipave nalazilo nekoliko desetaka pripadnika po- kreta otpora okupljenih u Prvoj primorskoj „Tomšičevoj“ četi , dok se u travnju 1942. na Nanosu osnivaju dvije postrojbe, tzv. Vipavska i Brkinska četa, od kojih je ova