Nova Istra

261 Darko DUKOVSKI PRILOZI O ZAVIČAJU Hrvatsko-slovenski odnosi u međuratnom razdoblju i pitanje etničke granice (1918. - 1940.) San istarskih Slovenaca i Hrvata o zajedničkoj državi trajao je prekratko, jer već početkom studenoga 1918. Istru je zaposjela talijanska vojska (Stagni, 1928.; Krizman, 1965.; Šepić, 1978.). Postojeći odbori Narodnoga vijeća SHS ubrzo su raspušteni, a upravu su preuzeli talijanski vojni zapovjednici. Središte provincijske vlasti za Istru (do listopada 1922.) bilo je smješteno u Poreču, dok je za sjedište Gu- bernija određen Trst kao upravno i administrativno središte cijele Julijske Veneci- je/Julijske krajine (Salata, 1922.). Provincija Istra doživljava određene administra- tivne promjene. Podijeljena je na šest političkih kotara, od 17. listopada 1922. to su podprefekture, sa sjedištima u: Puli, Poreču, Pazinu, Kopru, Voloskom i Malom Lošinju (Salata, 1922.; Marjanović, 1960., 28), u kojima su najvišu vlast obnašali civilni komesari, kasnije podprefekti, dok su općinama upravljali načelnici (Bolle- tino, 1919.). Prva poratna godina u Istri pod talijanskom okupacijom obilježena je masov- nom politizacijom stanovništva. Hrvatsko-slovenska narodna stranka ( Jugoslaven- ska narodna stranka ), odnosno Političko društvo „Edinost“ , objedinjava sve hrvatske i slovenske nacionalne građanske političke snage pod zajedničkim nacionalnim programom, kao slavenski politički element (Čermelj, 1965.). U mjesnim odbo- rima Narodnoga vijeća SHS u Istri vodeću ulogu imali su predstavnici Hrvatsko- -slovenske narodne stranke (s iznimkom Pule gdje su članovi bili i predstavnici bivše Jugoslavenske socijaldemokratske stranke ), koji su u Pazinu, Buzetu i Opatiji uspjeli organizirati mjesne odbore kao prve organizacije vlasti kratkotrajne Države Slove- naca Hrvata i Srba (Šepić, 1978.). Organizirana politička aktivnost Hrvatsko-slovenske narodne stranke započinje skupštinom Političkoga društva „Edinost“ , 3. kolovoza 1919. godine. Tada je odluče- no o ujedinjenju i zajedničkom nastupu svih hrvatskih i slovenskih građanskih po- litičkih stranaka i skupina na okupiranom području. Politička se aktivnost, dakle, objedinila pod vodstvom Političkoga društva „Edinost“ u koje su ušli predstavnici istarske, tršćanske i goričko-gradiške pokrajine. Unutar Političkoga društva „Edi- nost“ postojala je politička, ali ne i nacionalna podvojenost (Čermelj, 1965.; Lu- biana, 1982., 145). Klerikalna struja tiskala je čak i novine – Pučki prijatelj – dok su hrvatsko-slovenski liberali počeli izdavati list – Staru našu slogu . Zajedno ih je držala borba za građanska i nacionalna prava Hrvata i Slovenaca u Julijskoj krajini. Hrvatsko-slovenska narodna stranka – Jugoslavenska narodna stranka (JNS) iz 1921., pak, nije postojala kao čvrsta politička organizacija. Ona je više bila izborna koalicija hrvatskih i slovenskih političara. Program stranke bio je usmjeren zaštiti