Nova Istra

260 PRILOZI O ZAVIČAJU Darko DUKOVSKI nije jedino u tadašnjim sudskim kotarima Kopar i Piran unutar dijela kapetanata Kopar, dok je sudski kotar Buzet u apsolutnoj većini naseljen Hrvatima (CNI, 1946.). No, linija toga „razgraničenja“, uz neke simpatične deklinacije, jasno se na- zirala. Primjerice, u sudskim okružjima Kopar i Buzet (u kotarskom kapetanatu Kopar) postojala su mjesta poput selâ: Praćana, u kojemu je prema popisu iz 1880. živjelo 68% Slovenaca i 32% Talijana, ali već u sljedećim popisima (1890., 1900. i dalje) naglo „nestaju“ Slovenci „na račun“ Hrvata; ili pak Brnobići, u kojima je 1900. utvrđeno 73% Slovenaca, a u kasnijim popisima toliko Hrvata, uz tek mali postotak Talijana; Črnica, čije se stanovništvo do 1945. izjašnjavalo Hrvatima, da bi 1945. svi „postali“ Slovencima; ili Krtobreg, čiji su stanovnici 1880. bili isklju- čivo Slovenci, a nakon toga, 1890. i dalje, isključivo Hrvati. Takvih ili sličnih slu- čajeva možemo pratiti u Humu, Kodoljama, Kotlima, Mrčaniglama, Rakitovcu, Stranama, Kaštelu i Savudriji, čije se stanovništvo 1900. stopostotno izjašnjava- lo Slovencima, a u kasnijim popisima samo Hrvatima (CNI, 1946.). U različitim izvorima (povijesne, literarne, filološke, etnološke, putopisne i druge naravi) kao crta hrvatsko-slovenskoga „razgraničenja“ općenito se uzimala rijeka Dragonja, od ušća do visine mjesta Topolovac, uz ustvrdu o stanovitim oscilacijama u gornjem toku rijeke Dragonje. Po etničkoj osnovi naziralo se i „razgraničenje“ istočno od spomenutoga područja (CNI, 1946.). Ratno razdoblje (1914. - 1918.) Ovo doba obilježeno je donekle drukčijim odnosima i interesima Slovenaca i Hrva- ta, koji su u to vrijeme zauzeti pitanjem nacionalnoga samoodređenja i zajedništva u okvirima federalne Monarhije. Iz programa Hrvatsko-slovenske narodne stranke moguće je, pak, iščitati zajedničke interese dvaju naroda sve do sloma Monarhi- je 1918. (Šepić, 1978.; Mandić, 1956.; Barbalić, 1952.). U vrlo složenim, ratnim uvjetima Jugoslavenski klub , sastavljen uglavnom od slovenskih i hrvatskih politi- čara, koncem svibnja 1917. U Deklaraciji nudi rješenje „ južnoslavenskoga pitanja “, dakako, još uvijek u okvirima Monarhije, utemeljenog na „trijalističkoj“ koncepciji. Naposljetku, djelovanje Jugoslavenskoga odbora i Narodnoga vijeća Slovenaca Hrva- ta i Srba išlo je za stvaranjem nove zajedničke državne zajednice na ruševinama Austro-Ugarske Monarhije (Matijević, 2002.; Banac, 1988.). Uoči i tijekom rata i kod Hrvata i kod Slovenaca sve je popularnija (pod utjecajem vanjskopolitičkih zbivanja) „ jugoslavenska “ ideja ujedinjenja (Banac, 1988.).