Nova Istra

252 STUDIJE I OGLEDI Jelena RIBARIĆ ZAVRŠKI iz biljnoga i životinjskog svijeta ( Imaš oči kao golubica ... Kosa ti je kao stado koza ... Zubi su ti kao stado ovaca ... kao kriške mogranja tvoji su obrazi ...), lagano spušta pogled, preko vrata, na dojke svoje ljubljene (... kao dva laneta, blizanca košutina, što pasu među ljiljanima ), da bi eksplicitna neodgodivost njegove požude doživjela vrhunac i obrat u erosom nabijenom metaforičnom izričaju u retku 4,6: Prije nego dan izdahne // i sjene se spuste, // poći ću na brdo smirne,// ne brežuljak tamjana . Draga je, metaforički, za njega vrt zatvoren i zdenac zapečaćen (4,12), raskošan vrt (4,13-14), u kojemu, kao idealnome mjestu obilja, rastu inače nespojive vrste. Njihova je ljubavna igra, kako kaže Brnčićeva, protkana uzajamnim posjedovanji- ma što ih Pjesma ne opisuje izravno nego pjesnički evocira 17 . U 2,6 i 8,3 oni leže zagr- ljeni: Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, // a desnom me grli . Pokrivanje zastavom ljubavi (2,4) metaforički je moguće shvatljivo kao zajedničko iskustvo ljubavnoga užitka. Njihovu uzajamnu pripadnost, svojevrsnu potvrdu tjelesnoga sjedinjenja, ljubavi ostvarene u potpunosti, samoidentificirajući se kao ljiljan (2,1: Ja sam cvijet šaronski, // ljiljan u dolu ), zaručnica oslikava metaforom zaručnikova silaska u nje- gov vlastiti vrt, gdje pase među ljiljanima i bere ih uživajući plodove (2,16; 6,2-3). Konzumacija tjelesne ljubavi iz zaručnikovih je usta najsnažnije evocirana u retku 5,1: Došao sam u vrt svoj, // o sestro moja, nevjesto, // berem smirnu svoju i balzam svoj, // jedem med svoj i saće svoje, // pijem vino svoje i mlijeko svoje . Osobita je zanimljivost kako u Pjesmi upravo iz ženinih usta dolaze najotvore- niji, erosom nabijeni, ljubavni izrazi. U 4,16 dragoga metaforom poziva na tjelesni užitak ( Neka dragi moj dođe u vrt svoj // neka jede najbolje plodove u njemu ), a u 7,12- -14, nakon njegove jasno predočene tjelesne žudnje, neprikriveno izražava vlastitu (čuvala se za njega i sada ga poziva da mu dade ljubav, da uživa u njezinu obilju). On je za nju onaj kojega noću traži po ležajima (3,1), onaj kojega želi uvesti u kuću majke svoje (8,2), u ložnicu (3,4), a ložnica uvijek sadrži označnicu intimnoga, tje- lesnoga. U iskazu divljenja i pohvale partnerovih kvaliteta (2,1-3) ljubavnici jedno drugo oslikavaju posebnim oblikom usporedbe – nadmašivanjem 18 – ustanovljujući tako nadmoć i jedinstvenost onoga drugoga. Dok zaručnica u odnosu spram drugih ljudi postaje ljiljanom među trnjem, zaručnik je jabuka među šumskim stablima. Željna njezinoga hlada, draga izrijekom sjeda pod nju, iskazujući svoju požudu i aludirajući na njihovo sjedinjenje. Slast njezinih (njegovih!) plodova za njeno grlo 17 Isto. 18 Nadmašivanje je poseban oblik usporedbe kojim se dokazuje da pohvaljena, iznimna, stvar ili osoba nadmašuje sve slične, čuvene primjerke. Vidi više u: Ernst Robert Curtius, Europska knji- ževnost i latinsko srednjovjekovlje , Naklada Naprijed, Zagreb, 1998., str. 178-182.