Nova Istra

249 Jelena RIBARIĆ ZAVRŠKI STUDIJE I OGLEDI oprječnih interpretacija 1 , koje se, prema Jadranki Brnčić, uglavnom, vrte oko dva gravitacijska središta : erotičkog i alegorijskog tumačenja 2 . Za koji se god modus tumačenja opredijelili, prisutnost erotskih elemenata u tekstu jest neosporna i čini Pjesmu nad pjesmama naizgled nespojivom s tradicio­ nalnim, dogmatskim, kršćanskim naukom Katoličke crkve. U skladu sa „ćudo- ređem“, tekst se tijekom katoličke povijesti gotovo redovito čitao u alegorijskome ključu, svojevrsnom kršćanskom retuširanju, korekturi onoga što je „otišlo preda- leko“. Premda je ovaj vjerski tekst kroz katoličku povijest najčešće alegorijski tumačen kao ženidba Krista s Crkvom ili mistično jedinstvo duše s Bogom 3 , današnji se biblijski egzegeti, kako navodi Brnčićeva, vraćaju doslovnom značenju Pjesme te je tumače „svjetovno“ 4 . Napominjem kako je čitanje dano u nastavku samo jedna od mogućih inačica možda nikada do kraja pročitljivoga teksta 5 , starozavjetne Pjesme nad pjesmama . Mogućnost različitih čitanja potkrjepljuje tvrdnju kako je Biblija u svome koncep- tu zapravo mozaik 6 heterogen u književno-vrstovnom sastavu, a polisemičan/više- značan u čitateljskoj interpretaciji. 1 U knjizi Propovjednik i Pjesma nad pjesmama. Komentar , Alice Baum sistematizira različite na- čine tumačenja Pjesme nad pjesmama tijekom povijesti u četiri kategorije: alegorijsko tumačenje, tipološko tumačenje, prirodno ili doslovno (naturalizirano) tumačenje te kultsko-mitološko tu- mačenje. Također ističe kako je Pjesma u Crkvi imala uvijek jak vjernički pečat – u srednjemu vijeku primjenjivala se na Mariju ili na pojedine veze između Boga i ljudi, a polazište je i zaruč- ničke mistike Ivana od Križa. 2 Jadranka Brčić, Pjesma o svetosti erotske ljubavi , http://spiritus-movens.puh.hr/index.php/sveti_spisi/pjesma_o_svetosti_erotske_ljubavi 3 Pa se zbog toga, duhovito primjećuje Andrić, i očuvao od toga da ne nestane netragom. Vidi: Ivo Andrić, „Pjesma nad pjesmama”, u: Priča iz Japana , str. CCCXXXIX. 4 Navodi kako i takvo tumačenje ima dugu povijest, a korijene vuče još iz 5. stoljeća i Teodora Mopsuetskog, koji je Pjesmu smatrao nizom svadbenih pjesama. U 19. i 20. stoljeću pojavljuju se tzv. dramska tumačenja koja u Pjesmi vide predložak drevne kazališne predstave, a tumačenja prema sociološkoj paradigmi vide u njoj obred vjenčanja. Usporedi: Jadranka Brnčić, „Pogled ‘fra’ Ive Andrića na Pjesmu nad pjesmama i lik svetog Franje Asiškog”, u: Ivo Andrić, Priča iz Japana , str. CCCLIV. 5 Boris Beck, „Zašto se tekst nikad ne može do kraja pročitati”, Knjigomat, časopis za književnost, broj 1-2, Zagreb, 2007., str. 105-106. Tu čitamo: Kada autor piše tekst, čini nešto slično šifrantu: koristi poznate šifre (žanra, recimo, ako piše krimić) koje lako dešifriramo, ali koristi i šifre koje su samo njemu poznate. Te privatne asocijacije sliče onoj jednokratnoj šifri kada je ključ poruke zapravo jednak poruci i onemogućuju potpuno razumijevanje. Čitanje zato ne može iscrpiti tekst do kraja – čak i ako se razumije onako kako je to autor želio, mi to ne možemo provjeriti . I dalje: jer je onaj privatni dio autora zatvoren za potpuno razumijevanje . 6 Nortrop Fraj, Veliki kod(eks). Biblija i književnost , Prosveta, Beograd, 1985., str. 253.