Nova Istra

243 Mirko ĆURIĆ STUDIJE I OGLEDI skom usmeno-književnom baštinom, a u jednoj od knjiga iz niza Stoljeća hrvatske književnosti – Usmene pripovijetke i predaje 8 , donesen je i preslik naslovnice njegove knjige Hrvatske narodne pjesme i pripoviedke iz Bosne. Posebno se o Tordincu govorilo i pisalo 2008. godine, prigodom 150. obljetnice rođenja i 120. obljetnice smrti. U Osijeku je tako, u Knjižari Nova , 20. studenoga 2008. održan program Književna riječ slavonsko-baranjsko-srijemska 2008. , posvećen 150. godišnjici rođenja Josipa Kozarca te 150. obljetnici rođenja i 120. obljetnici smrti Nikole Tordinca. Uvodno izlaganje o Kozarčevim i Tordinčevim obljetnicama održao je književnik Vladimir Rem koji je Tordinca uvrstio među pisce što su se bavili šokačkom tematikom 9 . Kao zajednički projekt Europskoga grada Kulture Pečuha, Grada Đakova i Hr- vatske samouprave iz Pečuha objavljena je 2010. knjiga Hrvatski narodni običaji, pjesme i pripovijetke iz Pečuha i okolice , Seoske bajke i bajalice – crtice . Prošle godine Đakovački kulturni krug započeo je s projektom sabranih djela Nikole Tordinca i objavio kao prvu knjigu Seoske bajke i bajalice 10 . U opsežnom predgovoru Odabranih crtica i pripoviesti 11 Nikole Tordinca Mati- ja Pavić spominje i prevoditeljski rad Nikole Tordinca pa smo mogli saznati, među ostalim, kako je u SriemskomHrvatu pored sitnijih priloga priobćio g. 1880. u br. 19-25. prievod novele: Three carde monte . Na tu se informaciju, koliko mi je poznato, do sada nitko nije ozbiljnije osvrnuo, iako je riječ o iznimnoj činjenici, ne samo književnoj već i kulturološkoj – riječ je o prvome prijevodu Karla Maya u hrvatskoj književnosti uopće! Do sada se smatralo kako su prvi prijevodi Karla Maya objavljeni tek dvadesetih godina XX. st.. Željko Ivanjek u Jutarnjem listu 12 podsjeća kako je Branimir Donat smatrao „da je prve pri- 8 Usmene pripovijetke i predaje , uredila Maja Bošković-Stulli, Matica hrvatska, Zagreb, 1997. 9 Realizmu, najplodnijemu našemu književnomu razdoblju u XIX. stoljeću, pripada i Nikola Tordinac. Đakovčanin, nećak Jurja Tordinca, koji je sebe nazivao „Ilirom iz Slavonije“. Nikola Tordinac bio je su- vremenik i vršnjak Josipa Kozarca (r. 1858.). Sličnosti između ove dvojice vinkovačkih gimnazijalaca i odanih prijatelja, istina, ne možemo tražiti u njihovim umjetničkim dosezima (tu Kozarac ima neporecivu prednost), ali ih zato nalazimo u njihovoj stvaralačkoj zaokupljenosti, literarnoj obradi onoga dijela Slavo- nije koji se naziva Šokadijom. Sudbine su im također slične: umrli su od tuberkuloze .; u: Rem, Vladimir: Postoji li šokačka književnost? , Kolo, god. VIII., broj 1, Matica hrvatska, proljeće 2008., http://www. matica.hr/kolo/kolo2008_1.nsf/AllWebDocs/Postoji_li_sokacka_knjizevnost, stranica pohranje- na 21. rujna 2012. u 10.59. 10 Nikola Tordinac: Seoske bajke i bajalice , sabrana djela, knjiga 1., uredio Mirko Ćurić, Đakovački kulturni krug, 2012. 11 Nikola Tordinac: Odabrane crtice i pripoviesti / s uvodom o Nikoli Tordincu (Matica hrvatska, Zagreb, 1890.). 12 Željko Ivanjek: Vraćaju se veličanstveni Winnetou i njegov prijatelj Old Shatterhand, Jutarnji list, 22. studenoga 2010. / http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=905979