Nova Istra

240 STUDIJE I OGLEDI Joja RICOV kontrast“, budući da se i „ideja rađa iz kontrasta“ ( Božanskom gradu ususret , 1920.). Gaetano Salvemini, etički demokrat, ali ne teorik demokracije, unatoč tome što bijaše gorljivim čitateljem Labriole i prijatelj Turatija, 1910., nakon Milanskoga kongresa, otcjepljuje se od socijalizma i pokreće„L’Unità“ (1911. - 1920.). To je čov­ jek prakse, ne teorije i filozofije koju on naziva „tvornicom mraka“. Neizmijenjen u svojim ideološkim stavovima, čak i nakon drugoga svjetskog rata, sudjelujući u ras­ pravljanju između Crocea i Parrija o pretfašističkoj Italiji, on će objasniti svoje gle- dište o demokraciji kao o vladavini u kojoj su„sva osobna i politička prava osigurana svim građanima... svi građani, bez iznimke, sudjeluju s razumijevanjem i čestitošću u političkom životu, imajući na srcu uvijek i jedino opću dobrobit“ ( Bješe li pretfašis­ tička Italija demokracija , 1952.). Postojan dijalektik prakse, kojega program bijaše taj da „pravi što je moguće ma- nje programâ“, on je govorio: „Naš program ne opstoji, nastaje . Naš program je sama realnost koja se odvija i preobličuje projicirajući se u naš mozak, koji... će ubrzati snagom svijesti realni proces.“ Kritizirajući „diskreditirane i raspadnute“ stranke, on je isticao njihovu odgajateljsku ulogu. One bi, naime, trebale nastojati da odgojem „razvijaju smisao za stvarnost i potrebu za konkretnom akcijom, uz gađenje na ap- strakcije“. Njihovo bi djelovanje moralo smjerati da oblikuje nove, manje oportuni- stičke stranke, protivne bilo kojoj vrsti fanatizma, uz program „manje ideologijâ, a više dokumenata“. Gaetano Salvemini,„vrapčić empirizma“ koji ne presta hrvati se s „orlovima idea­ lističke teologije“, ostade ustvari skeptik naklonjen pesimizmu, ponavljajući često kako pesimisti imaju gotovo uvijek pravo. Ostat će njegovom divljenja vrijedna izre- ka: „Tko je uvjeren kako posjeduje nepogrešivu tajnu da usreći ljude, taj je uvijek spreman da ih ubije.“