Nova Istra

235 Joja RICOV STUDIJE I OGLEDI na povijesno-ekonomskom planu. Uz povijesna istraživanja, osobito srednjovjekov- noga doba, zapaža se porast katoličkoga „modernizma“ Minocchija i Buonaiutija, zanimanje za antičku povijest, navlastito rimsku Ettorea Paisa, Gaetana de Sanctisa i Guglielma Ferrera ( Veličina i propast Rima ). Giovanni Giolitti, gotovo bez prekida šef vlade od 1903. do 1914., ravna i nadzire vladinu politiku, lojalno liberalne usmjerenosti, unatoč činjenici da njezina većina obuhvaća i konzervativce i radikale, kao i „katoličke zastupnike“. Značajan je njegov političko-administrativni udio u socijalnom poboljšanju nacionalnih prilika i op- ćem razvoju zemlje. Godine 1906. Država preuze na se izravno upravljanje željez­ nicama, a 1910. uočljivo se poboljšahu i umnožiše osnovne škole. Zakonodavstvo, povrh mjera sa specijalnim zakonima u prilog Talijanskoga juga, dirnu društvenu sliku u širokoj ljestvici, osvrnuvši se na: javno zdravlje, dobrotvorne ustanove, gos- podarske pučke nastambe, zadružna i poljodjelska društva, nesreće na poslu, râd ženâ i djece itd. Na planu vanjske politike Giolitti podržava Trojni sporazum (Antanta) kao obrambeno sredstvo, njegujući tradicionalno prijateljstvo s Engleskom, sada i s Francuskom, nakon dogovora o Sredozemlju u prosincu 1900., po kojemu Francu- ska nije više marila za Tripoli, a Italija za Maroko. Dođe do potpisivanja nagodbe između Francuske i Italije, koji je tretirao uzajamnu obvezu neutralnosti u slučaju kakva napada. Odnosi s Austrijom pogoršahu se, dijelom radi neprekidnih borbi između Talijanâ i Hrvatâ uz bok Slovenaca u Trstu i u Istri, dijelom radi suparniš- tva na Balkanu, posebice u Albaniji. S austrijskim pripojenjem Bosne u kolovozu 1908., nezadovoljstvo poraste, a Italija sklopi sporazum s Rusijom koja prizna njene aspiracije za Tripolijem. One se doista i ozbiljiše kratko nakon toga. Rat, što ga Italija navijesti Turskoj 29. studenoga 1911., presta s Lozanskom nagodbom (18. listopada 1912.), prema kojoj se Turska odreče svoga vrhovništva nad Tripolijem i, ipso facto, sve sile priznaše pripojenje Libije Italiji. Premda je pripremao i upravljao kolonijalnim pothvatom u Africi, Giolitti nastoji očuvati slobodarsko-demokratski kurs u nutarnjoj politici. S pravom glasa datim svima koji ispuniše dužnost vojne obveze ili navršiše trideset godina života, broj glasača više se no udvostručio. Iracionalizam nasuprot demokraciji Pretpostavivši pak i dokazavši kako povijesni materijalizam nije svjetonazor nego jedna od metoda da se shvati povijest, štoviše kanon povijesnoga tumačenja, Bene- detto Croce otvara u prvome desetljeću Novecenta razdoblje restauracije, konačnog obračuna s pozitivizmom uz koji je tek što ne uvijek udružena i kritika na socijali- zam i na demokraciju.