Nova Istra

234 STUDIJE I OGLEDI Joja RICOV (Banca Commerciale) i Talijanskoga kredita (Credito italiano). Uza sve uvjete slobode i blagostanja, jačaju političke borbe, u oštru suprotstav- ljanju konzervativaca i progresistâ. Ekstremne su stranke radikali, republikanci i socijalisti. Ovi posljednji (Turati 1903., Bissolati 1911.) odbiše pozive Giolittija i doživješe krupan porast, zahvaljujući prije svega razvitku Konfederacije rada, koja je osnovana u Torinu 1906. kao opća organizacija radničkih snaga, reformističke usmjerenosti. Konfederacija ne sudjelova u radničkim agitacijama, s emilijanskim štrajkovima poljodjelaca, koji bjehu organizirani od revolucionarno sindikalističko- ga dijela, onoga što pokrenu opći rujanski štrajk 1904., prouzročivši nazadak Ek- stremne za narednih izbora u studenome. Budući da opade i republikanstvo, ojača kraljevina koja sada bilježi i ulaz katolikâ u politički život zemlje. Papa Pio X. bješe taj koji dovede do normalnih odnosa između crkvenih i građanskih vlasti, ukinuvši non expedit 1 1904. pa 1913. i otvorivši tako vrata u parlament stanovitu broju „ka- tolikâ zastupnikâ“ koji sudjelovahu u društvenome gibanju razvijajući visoko en- cikliku Rerum novarum Lava XIII. (1891.). Naprednjački, demokratski dio ovih katolika zastupao je don Romolo Murri. Na književnome polju dominantna osobnost epohe je Gabriele D’Annunzio, s njegovim Hvalopjevima (Vodomar), prožetim panskom ćulnosti, njegovim kazališ- nim vrhuncem Jorijeva kći , i retoričkim Brodom , sočna nacionalističkog usmjerenja. U njegovu zasjenku izviruju sutonjaci: Gozzano, Corazzini, Palazzeschi... U slikarstvu, gdje prevladava moderni realizam, oblikovan najčešće prema stra- nim epigonima francuskoga impresionizma, ističu se: Emilio Gola, Ettore Tito,„di- vizionist“ Gaetano Previati, kolorist Antonio Mancini. Najvjerodostojniji u krilu talijanskoga impresionizma, najtečniji poslije Segantinija, čini se Armando Spadini (1883. - 1925.), uz kojeg bok, u kiparstvu, izranja lik čarobnoga impresionističkog preobrazitelja Medarda Rossa (1858. - 1928.). Glazba napreduje u opernoj sjeni Puccinija i Mascagnija, trseći se stvoriti mo- dernu simfoniju, koja će svoje proljeće doživjeti u poraću s Raspighijem, Casellom, Castelnuovo-Tedescom. Na filozofijskome i filozofijsko-povijesno-literarnom planu pribivamo jednom uistinu plodnome i moćnom doba. U središtu je lik Benedetta Crocea koji, usto- ličujući svoj neo-idealizam, od filozofije stvara svojevrsnu metodologiju za spozna- vanje života duha u njegovim izdvojenim svojstvima. On sudi bez presedana na po- lju estetike i kritike o književnosti. Treba još upozoriti i na Giovannija Gentilea s njegovim „aktualnim idealizmom“ uperenim protiv pozitivizma koji vlada nadasve 1 non expedit (lat.): ne koristi; ta papinska formula odnosila se na zabranu da kler sudjeluje u političkom životu.