Nova Istra

211 Lajčo PERUŠIĆ RIČ HRVATSKA U VOJVODINI lampašima. Župnik je neposredno prije blagdana upozoravao vjernike da se prema mrtvima treba odnositi dostojanstveno i pobožno, a ne Dan mrtvih pretvoriti u Dan vampira.„Vampiri ne postoje”, grmio je župnik s oltara,„i neka se mladi ne zaluđuju takvim štetnim običajima, jer duše naših pokojnika uživaju u krilu Božjem”. No, neočekivano, u predvečerje blagdana Svih svetih u selu je zavladala velika panika. Naime, u večernjim se satima, nakon što je pao rani jesenski mrak, kroz selo prolo- mio jauk i zapomaganje. Krikovi su se čuli nadaleko, pa su ljudi iz najbliže okolice istrčali iz kuća da vide što se događa. Zapomaganje i obris ljudskog bića približavao se u bezglavom trku prvim kućama. Ljudi su razabrali da se radi o djevojci iz su- sjedstva koja je trčeći zapomagala pomoć, uplakana i bez daha. Odjednom je selom zavladala nevjerica jer se u selu nikada nisu događala nikakva kriminalna djela niti je bilo kakva nasilja. Kad je djevojka dotrčala sasvim blizu, okupljenim ljudima nije mogla izreći ni jednu jedinu riječ, samo je pokazivala na stranu prema groblju. Tek, nakon nekog vremena, mogla im je samo reći da je čula glas s groblja. Ljudi nisu shvatili kakav je to glas čula u njihovu mirnu selu. Svakome se može dogoditi da mu se pričinja kakva utvara, pa u bunilu može čuti i glas, razmišljali su susjedi. Najhrabrijem susjedu, koji se prvi pojavio na ulici, ipak nije bilo svejedno. Ta, mili- jun puta je prošao tim putom i danju i noću i nikada nije niti naslutio da bi njihovi pokojnici mogli bilo što reći ili imati bilo kakva glasa. Odvaži se napokon i krene laganim korakom prema putu što vodi između sela i groblja. Od strane groblja titrali su samo netom postavljeni lampaši što su čak odavali dojam mirne živuće grobne pučine. Kod ljudi je već zavladalo uvjerenje kako su predodžbe mlade djevojke bile samo njezine najobičnije obmane, ali, odjednom je i on, najodvažniji, začuo glasno mrmorenje i gunđanje koje nije bilo nalik čovjekovom, već nekom duhu. Ma, ne! Vampiru! Pravom pravcatom vampiru. Naglo se okrenuo i brzim korakom urlajući dotrčao do prvih kuća u selu i napravio veliku uzbunu. Ljudi su u čudu izlazili iz kuća, sada već prestrašeni. Napetost je rasla iz sekunde u sekundu. – Ljudi, mrtvi se dižu. Ljudi, čuo sam, vidio sam! Iz grobova pored kapele čuo sam jauke. Pravi vampir! – u neopisivom strahu vikao je na sav glas. – Gdje si vidio? Pa, tamo su moji pokojni roditelji, hej! Što si čuo? – pitao ga je također u strahu susjed. Sada su se već okupili svi iz ulice ispred zadnje kuće, a iz drugih ulica čuo se samo lavež pasa i pokoji muški glas. Seljani su počeli stvarati plan kako otkriti što se to događa kad je i najhrabrijeg susjeda zahvatila panika s groblja. Možda je neki duh neizmiren na ovome svijetu htio osvetu ili pomirenje. Uglavnom, dogovorili su se da treba odmah obavijestiti župnika, a drugi su rekli da treba odmah odjuriti do susjednog sela gdje je bila uprava mjesne zajednice i obavijestiti predsjednika osobno. Tako su i učinili, a kad je predsjednik čuo za do- gađaj, počešao se po glavi i nije znao bi li vjerovao ili ne. Ako su to doživjeli ozbiljni