Nova Istra

206 RIČ HRVATSKA U VOJVODINI Vladan ČUTURA vojvođansku književnost s obzirom na (ne)egzistenciju u dvjema kulturnim prak- sama – srpskoj i hrvatskoj, upravo pozicioniranu u njihovu rascjepu, točnije nekoj vrsti zrakopraznoga i interkulturalnog prostora ostavljenog da pripada svakomu i nikomu. Drugim riječima, pitanje je s kojega normativnog aspekta vrednovati ova- kav skup književnih praksi u situaciji „iskliznuća“ čitave jedne regionalne književne povijesti i tradicije iz kulturnih svjetova kojima istodobno pripada. Situacija o kojoj je riječ datira od procesa etnonacionalne fragmentacije jugo- slavenskoga kulturnog prostora početkom ‘90-ih godina XX. stoljeća kada je voj- vođansko-hrvatsko pismo dobilo status manjinskoga, s jedne strane počesto zane- marivanog, a s druge, još češće, zatomljivanog, što je još jedna u nizu njegovih spe- cifičnosti. Stoga se čini kako u polju „zapadnobalkanskoga“ književno-kulturnoga prostora – za što je književno stvaralaštvo o kojemu ovdje govorimo očit primjer – nije lako odrediti što to manjinsko pismo jest i prema kojim ga mjerilima označiti takvim, kao što je slučaj na polju globalnih književnih i kulturnih narativa s onom feminističke, etničke, afro-američke, gay , lezbijske ili queer provenijencije. Ipak, u ovome slučaju i ovoga puta, kriterij odabira autora bio je, pored osobne procjene vrijednosno-literarne kakvoće, jezik na kojemu stvaraju. Ukoliko se pak osvrnemo na cjelokupan korpus književnih tekstova stvara- nih na hrvatskome jeziku i pripadajućim mu dijalektima u Vojvodini posljednjih dvadesetak godina, očita je njegova izrazita poetocentričnost. Najproduktivnija i dominantna književna dionica jest poezija, što je suprotno procesima u polju su- vremene matične, hrvatske književnosti, ali i šire gdje roman i kraće prozne vrste neprikosnoveno dominiraju književnim tržištima. Tradicionalna poetocentričnost mogla bi se tumačiti žanrovskom ograničenošću, naravno bez kakvih negativnih konotacija. Mogući razlozi toj činjenici zasigurno jesu zavičajne teme i građa na kojima egzistira kao tzv. zavičajna književnost, male mogućnosti proširenja, odsu- stvo profesionalne obrade, kritike, valorizacije i izvanknjiževne instrumentalizaci- je. S tim u vezi, nerijetko je prisutna i situacija konzervativna razumijevanja litera- ture te tradicijskoga recipijentskog horizonta u profesionalnoj obradi i tumačenju, čemu je razlog odsustvo nekoliko bitnih segmenata „književne kulture“, odnosno konteksta koji čini materijalne i institucionalne uvjete književnoga života (npr. kri- tičko sagledavanje, male naklade, uzak krug čitateljstva, ali i potreba za očuvanjem i njegovanjem manjinskoga pisma i dr). 2 Svi pobrojeni razlozi elementarni su uzro- 2 Više o ovomu problemu vidjeti u: Tomislav Žigmanov, Izazovi sabiranja, sumjeravanja i tuma- čenja: studije i ogledi o knjiškim i književnim temama hrvatskoga istočnog zagraničja , Znanstveni zavod Hrvata u Mađarskoj, Pečuh, 2012., poglavlje Auto- i ino recepcija suvremene hrvatske knji- ževnosti u Vojvodini , str. 73-94.