Nova Istra

205 Vladan ČUTURA, Subotica (Vojvodina, RS) PANORAMA VOJVOĐANSKO-HRVATSKE KRATKE PRIČE OD 1990. DO 2010. „Jezik kulture i zajednice lebdi nad rascjepima sadašnjosti, koji se pretvaraju u retoričke figure nacionalne prošlosti.“ Hommi Bhabha, Diseminacija: vrijeme, pripovijest i margine moderne nacije Ovaj tekst ne može i ne pretendira postavljati konačne književno-estetske ocjene o vojvođanskoj proznoj produkciji stvaranoj na hrvatskome jeziku posljednjih dva- deset godina. Upravo to je razlog zbog kojega nije naslovljen „antologija“, nego ima namjeru ponuditi prikaz suvremenoga hrvatskog književnog stvaralaštva, točnije kraćih proznih vrsta, tako da prateći književni tekstovi, izdvojeni iz cjeline, čine nešto što bismo najlakše mogli nazvati reprezentativnim izborom ili, još skromni- je, prikazom. Zasigurno važnija činjenica od osobne procjene kakvoće tekstova, koja onemo- gućava da se ovoj problematici pristupi na koji drukčiji način, proistječe iz pitanja – što je tzv. manjinska književnost? Za književnosti „etničkih manjina“ eksplana- torna paradigma bi trebala biti jasna: jezik. No, hrvatska književnost u Vojvodini – koja ima zabilježenu tradiciju od „Razmišljanja pribogomiona od ljubavi Božje“, autora Mihovila Radnića iz 1683. godine – stavlja nas pred niz složenih specifič- nosti. Jedna od osnovnih je kako vrednovati ovdašnje hrvatske autore koji pišu na srpskom standaru 1 . Ili, kako deskriptivno i u kojim okvirima tumačiti hrvatsko- 1 Zgodan je primjer Franje Petrinovića, književnika i književnoga kritičara iz Novoga Sada, koji je bio prošlogodišnji kandidat u najužem izboru za NIN-ovu nagradu za roman „Almaški kružoci lečenih mesečara“, najprestižniju srpsku književnu nagradu kritike za roman godine.