Nova Istra

191 László KRASZNAHORKAI NOVI PRIJEVODI a onda sišla dvije ili tri postaje prije negoli obično i pošla pješice dalje prema Dong’an Luu. Tada sam se već usudila misliti ponovno na Vas, a mislila sam na Vas i sutradan nakon predstave u garderobi. Skidala sam šminku s lica kad sam odjednom osjetila da počinjem shvaćati kome Vi zapravo pišete ova melankolično-zanosna pisma i zašto su me ona toliko rastuživala. Skidala sam šminku s lica i promatrala u zrcalu kako se to lice ne mijenja. Pomislila sam kako je teško moguće da bi ljepotu moga lica sada hvalio onaj tko iza tog lica traži neko drugo. Vas sam zamišljala kao takvog, i mislila sam da je razlog moje ranije tuge bilo upravo taj što ste Vi znali, jer ste vidje- li, da ovo drugo, obično lice imate zašto hvaliti. Bacila sam još jedan pogled prema zrcalu i umirila se: nisam više bila ni vesela ni tužna. Prekjučer me majka zamolila da je odvedem u kazalište Ji-Xiang, gdje smo nakon nekoliko tjedana stanke ponovno igrali, jer je željela još jednom vidjeti predstavu o Lü buu. Napokon sam do pet sati popodne uspjela nabaviti rikšu na koju možemo staviti naša invalidska kolica, tako da je i majka mogla biti na predstavi. Partner mi je opet bio Li Hongtu, za bubnjevima je svirao Yang Guangtang, a na erhuu Liao-ling, tako da je cijela večer veoma podsjećala na onu koju ste i Vi te subote u listopadu vidjeli, s tom razlikom što je na sceni bila još samo Diao Chan. U publici, ako Vas zanima, nije bilo Europljana. Čim se zavjesa spustila, a mi sjeli pred zrcala u svlačionici, počela sam izdvajati u mislima svaki detalj te večeri, i tako sam se u to udubila da je prošao možda čak i cijeli sat dok se nisam sjetila kako me majka čeka dolje u praznoj kazališnoj dvorani. Potrčala sam k njoj, no naš je ravnatelj srećom bio čak i zahvalan zbog moga kašnje- nja, jer je kao njezin poštovatelj ovako mogao zabavljati poznatu glumicu do moga dolaska; potom nas je ispratio, probudio vozača rikše i klanjao se za nama s velikim štovanjem dok smo se udaljavale od njega prema noćnommetežuWangfujinga. Sni- jeg se na većim cestama otopio, pa sam sada mogla i ja, a ne samo rikša, voziti bicikl po ugodnom prometu lakše nego u dolasku, a kako ranije nisam uspjela pročitati s majčina lica koliko je bila zadovoljna mojim nastupom, trudila sam se ostati u njezinoj blizini u slučaju da mi možda već usput nešto o tome želi kazati. Ali šutjela je, gledala ustalasalu svjetinu na pločniku i prodavače ispod južnih arkada Chong­ wenmenwaia, a ništa nije rekla ni kada smo stigle; pomogla sam joj da se svuče čim smo ušle u kuću i stenjući je legla u krevet. Pristavila sam vodu, pripremila šalice, ali progovorila je tek kada smo popile čaj. Razgovarala sam s Tienom Hanom, rekla je mahnuvši mi rukom da joj se pribli- žim. Sjela sam pored nje na krevet. Jako si lijepa, rekla je uhvativši mi bradu s dva prsta. Postala si prava Hua Dan glumica. Od sutra tvoje glumačke zadaće neće počinjati u trenutku kada stupiš na