Nova Istra

184 NOVI PRIJEVODI Leopold TYRMAND vlastodržaca u početku izgledati neprirodnom, a potom vrijednom osude. Razumije se da vlada mora priznati mogućnost odlaska iz zemlje ne samo da bi je se napustilo, nego i iz drugih razloga, i da jednako tako postoje druge komunističke zemlje u koje se možete uputiti, ne napuštajući u isto vrijeme komunizam. Vlada ipak drži da je svaki njezin državljanin dužan najbolje se osjećati u vlastitoj zemlji i pod njezinom vlašću. Ako se tko tako ne osjeća, nešto s njim nije u redu i bolje je na njega obratiti posebnu pozornost. (…) S poljskoga preveo: Adrian Cvitanović, Zagreb Leopold Tyrmand , poljski pisac, publicist, novinar i popularizator džeza u Poljskoj, rodio se 1920. u Varšavi. Netom prije početka Drugoga svjetskog rata studirao je arhitekturu na Académie des Bea­ ux-Arts u Parizu, gdje se prvi put susreo sa zapadnjačkom kulturom i džezom, stvarima koje su u njegovu stvaralaštvu ostavile trajan i neizbrisiv trag. Godine 1940. u Vilnu (Vilniusu) je osuđen na dvadeset i pet godina zatvora zbog „protulitavske urote“. Tijekom njemačke okupacije na prisilnom je radu, a 1944. je, nakon bijega, uhićen u Norveškoj i upućen u koncentracijski logor u okolici Osla, gdje je dočekao oslobođenje. Nakon rata vraća se u Varšavu i uključuje u javni život radeći kao novinar u mnogim tiskovinama. Zbog britka jezika kojim kritizira sovjetsku stvarnost, Tyrmand često mijenja dnevne listove, a 1953. zabranjuju mu objavljivanje. Tu je šutnju iskoristio i napisao gotovo najveći polj- ski dvadesetostoljetni bestseler, roman Opaki , u kojemu je opisao stvarnost poratne Varšave ispisujući životopise ljudi s margine, sitnih kriminalaca i podzemlja. Roman mu je donio kultni status i od autora stvorio živu legendu, djelomice proizvedenu i vlastitim naporima. Popularnost je iskoristio za skanda- liziranje poljske publike nesvakidašnjim ponašanjem i životnim stilom i, što je važnije, uvođenje džeza u kulturni prostor socijalističke Poljske, organizirajući koncerte i festivale te objavivši knjigu o džezu. Slava nije dugo trajala – Tyrmandov ironični jezik ponovno ga je stajao posla, a cenzura nije propustila nove naslove. Zgađen svime, autor traži izlaz i nalazi ga 1965., kada su mu konačno dali putovnicu, i odlazi u Ameriku, gdje se odlično snalazi i smjesta uključuje u javni život. Predaje na sveučilištima, piše knjige na engleskome, surađuje s poljskim emigrantskim časopisima, ali i polemizira s njima. Oštar i nepokolebljiv kritičar komunizma, Tyrmand se postupno preobražava u američkog konzervativca, izdaje časopis Chronicles of Culture , koji do danas slovi kao važan glas američkoga konzervativizma. Od djela objavljenih u emigraciji valja izdvojiti: Dnevnik iz 1954. (objavljen 1980., prepravljeno izdanje 1995.), zbirku eseja Zapisi diletanta (objavljenu 1970. na engleskome jeziku, koja je postigla goto- vo kultni status u američkoj kulturi) te zbirku protukomunističkih pamfleta Civilizacija komunizma (1972.). Umro je 1985. na Floridi od posljedica srčanoga udara. ( A.C. )