Nova Istra

181 Leopold TYRMAND NOVI PRIJEVODI stvar da ono što piše na javnim mjestima, uključujući i natpise na autobusnim po- stajama, vrijedi jednako kao i politički natpisi na transparentu. (…) Prema tome, prohodavši poljski autobusni kolodvor u potrazi za – recimo – au- tobusom za Varšavu, smeteni raznim natpisima na kraju, sasvim slučajno, nabasa- mo na autobus na kojem piše: „Varšava“, a iskustvo nas uči da ne sjedamo u njega. Nagon nam govori da ta informacija može biti točna, a možda i ne, dok su izgledi za oba rješenja podjednaki. Valja nam se stoga raspitati, i to po nekoliko puta, jasno na- glasivši svaku riječ. Potrebno je upitati mnogo različitih ljudi, izbjegavajući one koji sliče vozačima, kondukterima i ostale osobe odjevene u odore prijevoznih službi. Upitati nekog od ljudi koji su na bilo koji način povezani s autobusnim prijevozom uzaludno je, jer oni po prirodi stvari ne znaju ništa, niti mogu znati, niti žele znati. Čak i ako su dobrohotni i ispunjeni željom da vam pomognu, njihova je dobra volja poništena njihovim potpunim nesnalaženjem – što je prirođeno stanje svakoga za- poslenog u komunističkoj instituciji. (…) Stoga je vrlo lako, ako ste za savjet upitali pogrešnu osobu, naći se u autobusu koji ide u potpuno suprotnom smjeru i otkriti to tek nakon što ste prešli dvije stoti- ne kilometara. S druge strane, pitanje postavljeno čak i onom dužnosniku u odori, koji izgleda kao da je miljama daleko od svojega radnog mjesta, ali potpomognuto nekom humanom gestom – npr. uručivanjem kutije cigareta ili šala koji ste netom skinuli s vrata i srdačno ponudili manirom što iskazuje međuljudsku proletersku solidarnost – može polučiti nadasve pozitivne rezultate. Dužnosnik smjesta napu- šta svoje radno mjesto, bez obzira na važnost i značenje svojih dužnosti (kontrola karata, pregled motora, itd.), nestaje u samo njemu poznatom smjeru ne bi li poraz- govarao sa samo njemu znanim ljudima, nakon čega se vraća s točnom informaci- jom. Ipak, i tada valja ustrajno, vršeći pritisak, nekoliko puta ponoviti: „Ali jeste li potpuno sigurni da upravo taj autobus ide za Varšavu?“ – i tek nakon što se duž- nosnik rastužen udari u grudi i glasom prepunim suza usklikne: „Dragi gospodine! Bi li tako čestit čovjek poput mene mogao prevariti tako poštenog čovjeka kao što ste vi? Dajem vam časnu riječ običnoga čestitog čovjeka, a ne tamo neke državne institucije…“ U tom slučaju, ako niste zamijetili nikakvih znakova pijanstva u svoga sugovornika, možete s povjerenjem sjesti u autobus. (…) Što je to ured Ured je ono mjesto u komunističkoj državi na kojem je molitelj potpuno siguran da neće obaviti ono po što je došao, a što mu po pravu, ili po slovu zakona, pripada. Veliko djelo Franza Kafke i njegov doprinos suvremenoj književnosti, kao i našemu poznavanju svijeta i života, zapravo govore o komunističkom uredu. Kafkinu proro-