Nova Istra

178 NOVI PRIJEVODI Leopold TYRMAND brige s pretpostavljenima, potužiti se na zlu sudbu, ili samo prokomentirati prob­ lem sa stručne točke motrišta. Naime, njihovi pretpostavljeni nisu nikakvi stručnja- ci ili specijalisti, nego partijske glavešine koje su još jučer predsjedale prometnim gradskim tvrtkama, vodili dućan s poljoprivrednim sjemenjem, ili su jednostavno premješteni zbog financijskih pronevjera iz političke policije, gdje su stigli do čina poručnika, na položaj upravitelja tvornice paste za zube, jer je odani član partije najveća dragocjenost, bez obzira na to što griješi, krade ili nekoga siluje. Očevidna je stvar da nemaju blagog pojma o kemiji i kozmetici, ali zato dobro znaju da je najbolji način za skrivanje vlastite tupavosti optuživanje stručnjaka i tehničara za nesposobnost, ili pak sabotažu, za rasipno trošenje dragocjenih deviza koje su do- bili za kupnju stranih proizvoda. Riječ je o tome da tehničari vrlo dobro znaju za to, stoga su skloni lagati kako su besprijekorno sve proanalizirali i odgonetnuli i da već sve savršeno dobro znaju. (…) Na taj se način pogrešan recept upućuje u proi- zvodnju, ne mareći za davno utvrđenu istinu, do koje su došli stari Grci, naime to da još nikome nije uspjelo stići do ispravnog zaključka krenuvši s pogrešne premise i vjerojatno nitko nikada neće. U proizvodnom se procesu pokazuje da se onaj sastojak, od kojeg su Talijani ili Nizozemci od obične paste za zube napravili izvrsnu pastu, ne može pronaći na domaćem tržištu, a zamjenski sastojak, koji su predložili tehničari, ne služi ničemu. Tehničari to savršeno dobro znaju, ali nešto je ipak potrebno zapisati u recept, da ne bi došlo do prekidanja tako uspješnog zatvorenoga kruga vječnih obmana. Po- drazumijeva se da bi najpametnije bilo prekinuti cjelokupnu proizvodnju, ali upravo takvo što ne dolazi u obzir. Nova vrsta paste za zube već je uključena u sveukupne, općedržavne gospodarske planove, u nebrojene statistike proizvodnje i potrošnje, u izvješća o već izvršenim postignućima velikih saveza kemijske industrije, kojima pripada određena tvornica, u završne promete trgovina koje će je prodavati i koje već znaju koliko će komada prodati, u članke u tisku u kojima se uznosi u nebo skrb vođa proletarijata za zube proleterâ, ili u govore gospodarskih djelatnika i partijskih aktivista koji pastu slave kao izvrsno dostignuće mjesne industrije i partijskoga ru- kovođenja industrijom. Preostaju dva rješenja. Prvo: proizvesti pastu bez ovoga sastojka tvrdeći, jasno, da ga pasta ne sadrži. Na prvi je pogled to rješenje jednostavno i učinkovito, ne zahtijeva posebnih zahvata i ne prijeti opasnost od možebitnih prosvjeda ili pritužbi od strane društva, jer ni jedan razuman potrošač ne računa na to, da će pasta na bilo koji način sličiti svo- jem zapadnom izvorniku i uvijek će se odnositi prema njoj kao i prema bilo kojoj ranije proizvedenoj pasti u zemlji, tj. kao prema nečemu što se ne može ni za što upotrijebiti i koju će kupiti samo zato jer ne postoji nikakva druga. Opasnost ovoga rješenja leži u nečem posve drugom. Treba biti svjestan činjenice da svaki direktor