Nova Istra

177 Leopold TYRMAND NOVI PRIJEVODI protudruštvenost. (…) Uostalom, možemo na to gledati ponešto drugačije, poput jednoga češkog reda- telja koji je jednom izjavio: „U stvari, imamo najhumaniju poštu na svijetu: napo- sljetku svatko, čak i najusamljeniji čovjek može biti siguran da u konačnici netko čita njegovo pismo…“. Zašto pasta za zube ne čisti Kada netko u kapitalističkoj zemlji, kupivši pastu za zube, istu ujutro istisne iz tube i pere njome zube, nije ni svjestan da je počinitelj i svjedok nečega odista posebnog. Sama činjenica da se pasta za zube pjeni u ustima i čisti zube, ne oštetivši ih, te da služi svrsi i štiti zube da se ne pokvare, nikome ne izgleda vrijednim posebno naglasiti. Ako se ipak tako nešto dogodi stanovniku komunističke zemlje, koji je komunističku pastu kupio u komunističkoj trgovini, taj će se čovjek osjećati kao da je doživio čudo. Njegovo veselje i začuđenost neće imati granica. Njegov dan bit će obilježen tim događajem, izvijestit će o njemu svoje radne kolege i ostale poznanike, raspravljat će o tome. Jer za svakoga tko živi u komunističkom sustavu i nastoji pre- živjeti prema vlastitim pravilima postojanja, oblikovanima razumom i iskustvom, očevidna je stvar da pasta za zube ne čisti zube i da je upravo iz toga razloga pasta za zube. To jednakotako može značiti da, ako se ta ista pasta možebitno upotrijebi za čišćenje žlica ili kupaonice, može se pokazati neobično učinkovitom. Takvo nizanje činjenica i posljedica koje iz njih proizlaze u komunizmu se naziva zakonitošću. Nitko se više odavna ne čudi i svatko zna da je sve u savršenom skladu s obvezuju- ćim stanjem stvari i shvaćanjima. Prepoznavši jednom posebnosti njegova mehaniz- ma, može se u njemu živjeti čak i bez osjećaja neprestane opasnosti. Kad se na Zapadu pojavi novi ili poboljšan proizvod – zadržimo se na primjeru paste za zube – predstavnici komunističke industrije nakupuju paste u parfumeriji i donesu ih u svoju zemlju. Nema to ničeg zajedničkog s industrijskom špijunažom i sve se temelji na zasadi da se u komunističkim zemljama ne poštuju nikakva au- torska prava glede patenata. Isti se priznaju jedino u iznimnim slučajevima, kada proizvod – stroj ili pripravak – ovisi o redovitim dostavama zamjenskih dijelova ili sastojaka sa Zapada. U drugim se slučajevima drži da se za dobro vlastita radnog naroda slobodno može krasti, u skladu sa socijalističkom savješću, ideje i poboljša- nja radnika sa Zapada. Francuska, talijanska ili nizozemska pasta za zube prema tome putuje u komunistički laboratorij. Izostanak primjerenih objašnjenja nužnih u svakom suvremenom tehnološkom procesu dovodi do toga da, čak i uz svesrdni napor, komunistički specijalisti uvijek nešto ne znaju, nešto im nedostaje u formuli ili receptu, nešto ne uspijevaju utvrditi. Ne mogu ipak podijeliti svoje neuspjehe i