Nova Istra

168 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Borben VLADOVIĆ bio u Rovinju. A u samome romanu „Vjenčanje u Parizu“ na stranicama 332. i 333. Špoljar izričito spominje grad Rovinj. U Špoljarovim i Šoljanovim djelima vidi se, vrlo općenito, utjecaj američkih pi- saca. Za Šoljana je to očekivano, jer je on, kao što znamo, puno prevodio američke pjesnike i pripovjedače. No Špoljarovo prevodilaštvo nije bilo s tog anglosakson- skog jezičnog područja. Duhovna podloga Špoljarova romana „Gvožđe i lovor“ ne razlikuje se od osnov- nih premisa Šoljanova romana „Kratki izlet“. Svi njihovi junaci njeguju fantazmu o slobodi koja je neosvojiva i nedostupna. Jer individualna sloboda junaka, kod njih, umire u zagrljaju konformizma. Tematski se Špoljar najviše kretao u kategorijama: sloboda, bespomoćnost, pro- mašenost, uzaludnost. Šoljana su uz te teme zanimale još: lutanja, bježanja, pa ipak bezizlaznost. Tu su još zajedničke im teme: putovanja, susreti, žene, što se osobito uočava u njihova dva posljednja romana, „Vjenčanje u Parizu“ i „Drugi ljudi na Mjesecu“. U Špoljara još tematski dominiraju Eros i Thanatos, što je bitno u određenju životnih putanja svih njegovih književnih likova. A oprečnost domovina – tuđina osobito je prisutna u „Vjenčanju u Parizu“. U svim Špoljarovim romanima, uklju- čujući i ovaj posljednji, karakteristično je niz reminiscencija, unutarnjih monologa, gusta mreža introspekcija i introverzija. Otuda dolaze i lingvostilističke osobine: rečenica je duga, eliptična, nabijena asocijacijama, sa snažnim psihološkim nabo- jem. Svega ovoga u Šoljana nema i tu su njihove najveće različitosti. Šoljan se u svome proznome opusu kretao od literarne ležernosti prema još većoj labavosti tekstu- re štiva. Dakle, nije svoje pismo mijenjao prema čvršćoj strukturi Špoljarova tipa. No, Špoljar je u svome posljednjem romanu postigao najveću opuštenost u odnosu na cjelokupni dotadašnji opus. Uočit ćemo kako Šoljan nije „išao“ prema Špolja- ru, piscu koji je bibliografski stalno bio ona dva vremenska koraka ispred, nego se Špoljar „okrenuo“ prema Šoljanu, piscu lakše čitljivosti, jednostavnije rečenice, lapidarnih dijaloga, dinamičnog tijeka radnje. Špoljarov roman „Vjenčanje u Parizu“ izašao je 1980. godine, tri godine poslije njegove smrti. No, datum završetka pisanja romana, napisan Špoljarovom rukom, je kolovoz 1976., te je roman trebao izaći 1978. godine kad je izašao i Šoljanov roman „Drugi ljudi na Mjesecu“. No, prema faktografskim podatcima kojima ras- polažemo, Špoljar i Šoljan ove su romane pisali istovremeno i, kao što smo već napomenuli, u dvama susjednim istarskim gradovima, Poreču i Rovinju. Vrijeme zbivanja radnji u oba romana uvjetno je razdoblje slobode, znači za lje- tovanja („Drugi ljudi na Mjesecu“) ili turističkog bivanja u dalekom inozemnom