Nova Istra

166 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Jelena UHER – Mirela MATEŠIĆ jicira bilo što u spoznatu realnost“. 25 Sagledana u cjelini, svaka subjektova namjera da se odredi kao pripadnik određenoga mjesta vodila je u preispitivanja i sumnje, vlastita interpretiranja i projiciranja, čiji bi konačan rezultat uvijek bio drugačiji: dok je bio u domovini, smatrao je da pripada tuđini; u tuđini vjeruje da pripada domovini. Odabir domovine kao konačna odredišta samo je trenutno postizanje objektivnosti, samo trenutno razbijanje ambigviteta, a ne konačna spoznaja. Či- njenica da je subjekt i sam u nekim trenutcima svjestan nemogućnosti konačna odabira, predstavlja poveznicu sa skepticima – „znanje nije moguće“. 26 U skladu s, u djelima potvrđenom, postavkom da je ambigvitet konstanta koja se uvijek iznova uspostavlja nakon što je objektivnost rasprši, prepoznajemo antirealistične stavove kao vrlo bliske načinima pristupanja stvarnosti oprimjerenima u pripovijetkama: „I tako, držeći se svoje prošlosti, vezani za te žive okamine koje su nam progutale sav ostali vidljivi svijet, nismo dopustili da se promijenimo“. 27 Svjestan varke svijeta oko sebe, subjekt ga ne smatra stvarnim, on posjeduje znanje o svijetu u kojem se nalazi, ali jasno mu je da to nije znanje o objektivnom svijetu. Špoljarovi subjekti ne mogu se izdiferencirati upravo zbog, katkad više a katkad manje prisutne, svijesti o spoznaji kao o nečemu što je tek približno određeno. 25 Snježana Prijić, Oko i svijest . Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1995., str. 8. 26 Boran Berčić, Znanost i istina: Realizam i instrumentalizam u filozofiji znanosti . Hrvatski kulturni dom, Rijeka, 1995., str. 4. 27 Krsto Špoljar, Konjušnica , u: Tuđina. Novele i pripovijesti . Naprijed, Zagreb, 1969., str. 48.