Nova Istra

165 Jelena UHER – Mirela MATEŠIĆ XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU zaključuje Baudrillard, a Špoljarovi likovi pronalaze privide kojima se štite od ne- stajanja. Promišljanja lika i zaključci do kojih dolazi daju naslutiti sumnje u isprav- nost odluke, no što je bliži sumnjama, to ih se odlučnije otarasuje, osiguravajući si tako opstanak i gradeći samoga sebe na temelju pričina o pripadnosti mjestu ( Tu- đina, Konjušnica ), ili nepripadnosti ( Baciti ključ u rijeku napuštenog lišća , Tuđina , Konjušnica ). Činom donošenja odluke o pripadnosti domovini, konjušnici, dono- šenjem odluke o novome bijegu, subjekt odbacuje proturječja. Lefebvre je zaključio da „praksa, to jest ono što djelo i odluka zahtijevaju, nameće izbor“ 20 i u skladu s tim, da bi djelovali u praktičnom životu, subjekti, iako na određenoj razini svjesni da podliježu fantazmima realnosti („Sve to postoji kao nestvarna konstanta, jad- na podvala emocija“ 21 ), odabiru donijeti odluku, i izbjeći neprestano dvoumljenje, barem na određeno vrijeme. Ustrajnost u obmani najviše ih približava stvarnosti: „Obmana se može održati i privid zadržati jedino u ambigvitetu (...), a ambigvitet sadržava nezamijećene protivurječnosti, ublažuje ih i, postajući gust, podudara se s ‘realnošću’ svakidašnjice.“ 22 Premda se može činiti da subjekti odabirom, kojemu prethodi analiza i proc­ jena situacije, čak i iskustvena provjera druge opcije (odlazak u Veneciju), dolaze do spoznaje, Lefebvre je ustvrdio – ta je spoznaja „uvijek samo aproksimativna“ 23 . Nesigurnost je odbačena, izbjegla se dekonstrukcija, ali nije pronađen odgovor na pitanje realnoga. Spoznaja do koje dolaze Špoljarovi subjekti odražava trenutke u kojima se teorije i pristupi problematiziranju stvarnosti međusobno razlikuju. Vodeći se postavkom da je „ljudska perspektiva sasvim dovoljna“ 24 , realisti bi se složili kako je navedena spoznaja neupitna, posve točna i precizna. Odlučivši se za domovinu, junak Tuđine uistinu kao da je pristao prihvatiti život u njoj kao objek- tivno ispravan, a zaključak o tomu kao apsolutno točan, a ne približan. Obratimo li ipak pozornost na razmišljanja kojima zaključak prethodi i kojima je obilježen njegov život u Veneciji, u tuđini, uvidjet ćemo da je život lika određen stalnim dvoumljenjima, nezadovoljstvom trenutnim, u skladu sa čime uporno djeluje, što ne odgovara stavu prema kojemu „realisti isključuju mogućnost da spoznavatelj na bilo koji način modelira, oblikuje, ‘filtrira’, interpretira, konstitutivno utječe ili pro- 20 Henri Lefebvre, Kritika svakidašnjeg života . Naprijed, Zagreb, 1959., str. 137. 21 Krsto Špoljar, Baciti ključ u rijeku napuštenog lišća , u: Tuđina. Novele i pripovijesti . Naprijed, Zagreb, 1969., str. 206. 22 Henri Lefebvre, Kritika svakidašnjeg života . Naprijed, Zagreb, 1988. str. 389. 23 Usp. Henri Lefebvre, Kritika svakidašnjeg života . Naprijed, Zagreb, 1959., str. 136. 24 Boran Berčić, Znanost i istina: Realizam i instrumentlizam u filozofiji znanosti . Hrvatski kultuni dom, Rijeka, 1995., str. 4.