Nova Istra

147 Božica JELUŠIĆ, Đurđevac NATUKNICE O ŠPOLJARU Premda je pjesnički put u načelu put samospoznaje, individualizacije, dijeljenja i vjetrenja žita od kukolja, pravih riječi od istrošenih i nepravih, jedna je biografska osobina gotovo svima slična: pjesnik mora načiniti svojevrsni salto , krenuti iz po- zicije mirovanja u pokret i srh, iz maloga grada u veliki grad, iz osvojenog jezika i prostora u novu avanturu duha, u drugu kostrijet koju će naše pjesničko biće nositi. Ne može se stajati na mjestu i pisati korektne gimnazijalne stihove, puniti police knjigama, njegovati svoje male iščašenosti pokrajinskog inteligenta i pripremati se za budući svijet, imajući siguran zaklon od građe prikupljene u našoj rosnoj mla- dosti. Svi smo odnekud krenuli, hoteći dosegnuti, presegnuti, nadmašiti, a naše su putanje stvorile paukovu mrežu, s jednim ciljem: da se dovinemo središta, da u velikoj metropoli čitamo i pišemo pjesme, snatrimo o prozi, priželjkujemo uspjeh i književnu slavu. Takav se uzorak iščitava u mnogim životopisima, pa ga nalazimo prigodice i u primjeru Krste Špoljara, tanahnog lirika, rođenog u Bjelovaru 1. ruj- na 1930., a preminuloga u Zagrebu, 28. studenoga 1977. U malenoj dionici zemaljskih dana, ispisao je Špoljar neke pamtljive i impresiv- ne stranice, ne dočekavši, poput mnogih iz svoje književne generacije, meritornu ocjenu i obradu cjelovita opusa. Bio je vrlo aktivan na zagrebačkoj književnoj i ča- sopisnoj sceni, no njegove su intimne taložine nastajale sporije, ne tražeći avangar- dističkih prečica, već njegujući tihe veze s proteklošću, bivšim vremenom i bivšim sobom. Kritika će to označiti kao autorovu „sklonost introspekciji“, no skloni smo dodati i konstatnom melankoliziranju , koje mu odlično i spontano ide od ruke, ot- krivajući njegovu suštinsku prirodu. Tako u pjesmi Mali grad, zima i ja , u gustom tkanju metafora, pjesnik priziva vrijeme prije „buke i bijesa“, nasilne motorizacije, tehnologije, prevlasti strojeva. Vraća nas u duboko, malo zaparloženo krilo provin- cije, kad se po laganom kasu i cilinkanju potkovica mjerio noćni takt, a vraćalo se