Nova Istra

135 Vinko BREŠIĆ XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU mi u potpunosti moramo usvojiti, bit će simptom evolucije i budućeg progresa“, tvrdi Vaupotić te primjećuje kako „naše generacije nisu vidjele svoju stvarnu sliku i svoja djela u našoj literaturi“ – čak niti u temama iz rata i izgradnje, a kamo- li sadašnjosti. Nisu vidjeli niti „mase, individualne portrete partizanskih boraca, nas ustaško-četničkih ‘negativnih likova’, nas indiferentnih, zbunjenih, neaktivnih ‘liberala’ i apolitičara raznih nijansi. Nemamo upečatljive umjetničke likove nas si- romašnih studenata, nas provincijskih činovnika, nas velegradskih prostitutki bez javnih kuća…“ Zato valja raditi na „oslobađanju od recidiva birokratsko klikaških dogmi“ i „‘istočnjačkog’ gledanja“, zaključuje autor implicirajući zadatak i smjer novog časopisa. 3 No, umjesto da se uskoro pojavi drugi broj tek pokrenute Literature , pojavio se novi časopis, sada Galerija , istoga podnaslova ( List za književnost i umjetnost ), koji također pretendira na povremenost, ali u redakciji nema Vladimira Rema, no u Removu Slavonskome Brodu Galerija biva tiskana i to na 12 stranica nešto manjega formata od Literature . 4 O čemu se radi i što se zapravo dogodilo s Lite- raturom donekle se razabire iz Galerijina drugoga priloga, zapravo nastavka Vau­ potićevih „varijacija na ‘poznate’ teme“ kojima je Literatura bila počela i završila. Naime, Vaupotić na početku spominje „slučaj Literature“ i svoga članka u njoj kao simptom „generalne pojave koja se vodi od grupe ljudi oko Književnih novina“, spo- minje „kampanju protiv Mladosti“, Šinkov „istup protiv Krugova“ i „napad Miška Kranjca na Besedu“. Drugim riječima, radi se o organiziranome napadu na časo- pise mladih u trima središtima tadašnje države – Beogradu, Zagrebu i Ljubljani te o atmosferi u kojoj se i poezija doživljava „kao neko sindikalno zaduženje“ i u kojoj „nema mogućnosti i razumijevanja od većine ‘starijih’ književnika“, a pri tome svemu računa se na „nerazumijevanje masa“. „Kod nas i ‘modernizam’ više postoji u manifestima, nego u djelima“, poentira Vaupotić, te izražava nadu „da će Krugovi ispuniti bar donekle te relativne praznine i prikazati široj javnosti i mogućnosti i dostignuća mladih u Hrvatskoj“. 5 3 Još je šest priloga u Literaturi : Pupačićeva Jesenja pjesma , Špoljarove „marginalije uz književno stvaranje Ive Kozarčanina“ pod naslovom Sam čovjek , pjesma Prokleti pejsaž M. S. Mađera, po- tom polemičke „marginalije uz članak V. Dubravčića“ Zvonimira Goloba pod naslovom Milan- ković se ne će okrenuti Newtonu s autorovom napomenom o tome (!?), a potom još dvije pjesme – jedna Špoljarova ( U ponoć ljudi prolaze gradom šuteći ), druga Dragutina Vunaka ( Mjesečina ). 4 Novome je časopisu ime dao najvjerojatnije Vaupotić, koji se u književnosti prvi put javio – kako navodi u autobiografiji „pjesmicama u dječjim listovima i člancima u šapirografiranom đačkom listu ‘Galerija’”… (Usp. V. Brešić, Autobiografije hrvatskih pisaca , Zagreb, 1997., str. 1319). 5 Miroslav Vaupotić, Nekoliko varijacija na „poznate“ teme, (II.) , Galerija , Zagreb, 1952., br. 1, str. 2-3.