Nova Istra

136 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Vinko BREŠIĆ Inače prvi prilog u Galerij i bio je Špoljarov esej Ne postoji do ostvarenja samo jedan put koji je po intonaciji, idejama i pojedinim stavovima posve komplementaran Va- upotićevome iz Literature i sada iz Galerije . U svome uvodniku Špoljar, naime, piše: „Može se dogoditi da ova naša devetstopedesetidruga nastavi tako kako je započela, pa će biti bogata, ako ničim drugim, bar manifestima, proglasima i proklamacijama. Ali što je karakteristično da u toj književnoj pisanoj i nepisanoj galami ne učestvuju samo ‘mladi’, nego ima i starijih kritičara, koji jalovo govore na sav glas da je dosta bilo šablo- na, šematizma i birokratskih klasifikacija. Mislim da je zaista toga već svima dosta.“ 6 Što se proze tiče, mladi Špoljar ocjenjuje je još uvijek „siromašnom po svojem rasponu motiva“ i šablonskom, a „šablonizaciju stvorili su pisci tipa Mate Beretina, Eriha Koša, Banjevića i dr.“, te posebno ističe „kal poezije i proze tiskane u ona tri godišta ‘Izvora’ i drugih književnih časopisa mladih“. Naglašavajući kako se danas ruši jedan stari svijet i rađa nova epoha, dodaje – kao nedavno Vaupotić – kako „nije samo aktuelno pisati o čovjeku za traktorom, aktuelno je pisati i o pregaže- nim ljudima, koje naša epoha za sobom povlači, pa čak i o ‘fenomenima seksusa’, o tratinčicama, blijedim sanjarskim djevojkama i o kaosu u nama, aktuelno je sve što govori o čovjeku današnjice“. Baš kao Vaupotić, sada i Špoljar svoj članak završava pozivanjem na Krugove i Pavletićevu Neka bude živost! , apelirajući: „Neka nam to bude zajednička težnja“. Potom su uslijedili ostali prilozi: tri pjesme Bore Pavlovića, prvi dio lirske Povije- 6 Krsto Špoljar, Ne postoji do ostvarenja samo jedan put , Galerija , Zagreb, 1952., br. 1, str. 1.