Nova Istra

134 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Vinko BREŠIĆ nice manjega novinskog formata tiskan u Gradskoj štampariji Špoljarova rodnog Bjelovara. A iz uredničke napomene na kraju broja razabiru se okolnosti u kojima mlada trojka pokreće Literaturu te karakter i smjer kojim ga kane voditi. Ukratko, uska skupina neistomišljenika na jedvite je jade skupila sredstva za tiskanje prvoga broja, pa iako se razlikuju u mišljenjima i pogledima na umjetnost i literaturu, po- vezuje ih zajednička želja i težnja da iskreno i neposredno iskažu svoje poglede na umjetnost preko kritičkih ili beletrističkih radova smatrajući da je ovaj amaterski početak solidan temelj i garancija uspjeha. 2 Prvi i ujedno najopsežniji prilog u Literaturi bio je esej Miroslava Vaupotića Nekoliko varijacija na „poznate“ teme . Počinjući na prvoj, a završavajući na zadnjoj, 4. stranici lista, on je stvorio svojevrsni okvir u kojemu se nazirao profil budućeg časopisa. Iz njegova sadržaja razabiru se stavovi mladoga Vaupotića o tadašnjoj književnosti i o njezinu društvenome kontekstu, a kako je autor i jedan od ured- nika, može se pretpostaviti da je riječ i o zajedničkome stavu redakcije te otuda i o barem načelnim smjernicama zajedničkog poduhvata. Mladi Vaupotić polazi od priznanja kako „nerado piše, iako u mnogobrojnim razgovorima vatreno i dugo razgovaramo o sadašnjim aktualnim pitanjima naše literature“, ali „u ovih par go- dina ‘šutljive opozicije’“ nakupilo se u njemu „mnoštvo asocijacija i polemičkih re- fleksija“, te očito ne može više šutjeti. O čemu se zapravo radi, odmah se vidi kada istakne kako „zahtjev za raznovrstan literarni život, konfrontaciju konkretnih gle- dišta i plediranja za sličnu atmosferu, koja je vladala ‘između dva rata’, ne znači i ne može značiti vraćanje onih negativnih društvenih okvira koji su u tadašnjem kapitalističkom sistemu vladali“. Naprotiv, „baš izvjesna liberalna atmosfera, koju 2 „Ovaj list nije nikakva tribina jedne grupe istomišljenika, jedne sekte ili pokreta, već u najboljem slučaju jedina moguća solucija u datom trenutku, kompromis nekolicine ljudi, koji su žrtvujući se sami, paradoksalnim apsurdom umjesto (da) za svoja djela dobijaju honorare, oni preproda- vaju najnužnije stvari, potrebne za materijalnu egzistenciju, da bi sakupili onaj financijski mini- mum, koji je potreban da bi list mogao izaći. Svi saradnici i urednici imaju različita mišljenja i poglede na umjetnost i literaturu, njihovi intelektualni i estetski kapaciteti su formirani iz razli- čitih estetskih i idejnih uzora i tradicije. Njihovo stručno znanje i erudicija sticani su pod razli- čitim okolnostima, njihove književne simpatije i ambicije su različite, a njihove stilske i jezične mogućnosti također. Ali sve je to sekundarno u ovom trenutku. Sve nas povezuje zajednička želja i težnja da iskreno i neposredno iskažemo svoje poglede na umjetnost bilo preko kritičkih ili beletrističkih radova. Svaki pojedinačno sam je odgovoran za svoja djela iako urednički odbor vrši u krajnjoj liniji selekciju saradnika i priloga. Krug saradnika iz tehničkih razloga (četiri stranice, neplaćanje honorara i. t. d.) je isuviše uzak, ali baš ovakav idealni amaterski početak je solidni temelj i garancija uspjeha – u budućnosti.“ (Urednici: Nekoliko riječi kao pogovor uz prvi broj , str. 4) – Iznad imena lista stajala je parola Smrt fašizmu – sloboda narodu!, inače uobičajena na svim tiskovinama tadašnje države – od dnevnih novina do stručnih časopisa, a zadržat će se gotovo do kraja pedesetih godina.