Nova Istra

133 Vinko BREŠIĆ XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU strše ni djelom ni opusom, ali koji su svojim djelom i djelovanjem, organizacijskim sposobnostima i angažmanom pridonosili toj slobodi bio je i Krsto Špoljar (1930.- -1977.). 1 A to što se u dobrome dijelu njegove biografije o njemu samome, tj. o Krsti Špoljaru zapravo ne može govoriti a da se ne govori i o njegovu vršnjaku i prijatelju Miroslavu Vaupotiću (1931.-1987.), jedna je od onih paralelnih priča koja na svoj način odgovara ne samo pričama o tandemu Šoljan-Slamnig već i o stilu književ- noga života koji je živio naraštaj 50-ih godina 20. stoljeća. Vidi se to već po prvome književnom časopisu koji mladi Špoljar pokreće 1952. godine kada su obojica jedva dvadesetogodišnjaci. Riječ je o Literaturi , „listu za književnost i umjetnost“, iz čijega se impresuma razabire da kani izlaziti povreme- no, da su mu urednici Vladimir Rem (1927.-2011.), Krsto Špoljar i Miroslav Vau- potić, glavni i odgovorni urednik Krsto Špoljar, koji je tada na zagrebačkoj adresi Ratkajev pr. 10. II. te – još jedan podatak – da je taj prvi i jedini broj na četiri stra- 1 Riječ je o pjesniku, pripovjedaču, dramskome piscu, antologičaru, uredniku i kritičaru čiji je opus zapravo enorman (npr. čak 7 romana!), no čini se nekako na margini i pokraj činjenice da je uvršten u kapitalnu nacionalnu književnu ediciju Pet stoljeća hrvatske književnosti (PSHK) (Zagreb, 1983., knj. 168., priredio Branimir Donat). Jelena Hekman iznova je svratila pažnju na ovoga pisca objavivši Špoljarov kratki roman Hrvatska balada , koji je prvi put objavljen u Re- publici 1971., a onda iste godine i u Matičinoj Općoj knjižnici urednika B. Donata te odmah bio politički diskvalificiran. – Špoljar i Vaupotić skupa su se još 1950. našli kao mladi kritičari među suradnicima Izvora .