Nova Istra

132 Vinko BREŠIĆ, Zagreb ČASOPISI KRSTE ŠPOLJARA Postoje pisci koje pamtimo po jednome djelu, a postoje i oni koje pamtimo po opu- su. No, ima pisaca koje ne pamtimo ni po djelu ni po opusu, već u prvome redu po životu i angažmanu, a djelo im je tek u drugome planu. To su oni koji stvaraju, održavaju i oblikuju ono što se zove književni život, oni su neka vrsta književne i kulturne logistike. Baš o njima najviše se doznaje ne preko djela i ne preko opusa, već preko medija u kojima se književni život najbolje izražava, odražava i čuva. U zadnjih 200 godina za hrvatsku književnost i kulturu to su časopisi. Nije nimalo slučajno što najdinamičnije faze nacionalne kulture vezujemo u prvome redu uz novine i časopise, npr. ilirski, pravaški, modernistički, katolički i pokret socijalne literature, a onda krugovaši, razlogaši, pitanjaši, offovci, quorumaši… Što to znači za časopise, a što za književnost? Jedno te isto: da su i jedno i drugo u prvome redu društvene činjenice, pa tek onda sve ostalo. Pa ako se naš ekspresionizam i može razumjeti preko lirike A. B. Šimića ili mladoga Krleže, avangarda i njezino poima- nje društvene uloge književnosti bez Šimićevih i bez Krležinih časopisa ne može se razumjeti. Istom logikom, ako se kraj našega modernizma može na makropo- etičkom planu razumjeti preko lirike jednoga Mihalića, Šoljana ili Slamniga, kul- turne politike na kojima počivaju njihove poetike bez časopisa „Krugovi“ ne mogu se razumjeti. Kao što se ni sami „Krugovi“ ne mogu razumjeti bez dogmatskoga „Izvora“, bez središnje „Republike“, ali i bez emigrantske „Hrvatske revije“ i niza malih, svega broj-dva živućih časopisa koji su jednu kulturu činili dinamičnom i slobodnom bez obzira na to koliko politika htjela i uspijevala tu slobodu kontroli- rati. Među takvimmalim, kratkotrajnim časopisima i među takvim piscima koji ne