Nova Istra

128 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ivan BOŠKOVIĆ pobjeda avangarde socijalizma, Špoljarov junak, međutim, iako osamnaestogo- dišnjak, ne prihvaća svijet društvene, ideološki oktroirane zbilje kao svoju mjeru. Osjeća da se ispod velikih riječi kriju velike obmane i laži, što u njemu izaziva osjećaje nesigurnosti i neizvjesnosti. Ne želeći sudjelovati u sveopćoj laži, Špoljarov je junak već u gimnazijskim klupama obilježen neprilagođenim, a prišivena mu je i etiketa „anarholiberala i anarhiste“, „individualiste“ koji se obukao u „frajerske hlače“ i kojega treba preodgojiti, „izdajice“. Ne krije da je tome pridonijelo i obitelj- sko naslijeđe i sudbina oca, pa je razumljivo zašto prijetnje batinama i ošišanom glavom nisu tek retorička figura nego praksa na koju se trebalo pripremiti. Špoljarov se junak teško miri s takvim životom. Ne prihvaća svijet „falsifikata“ u kojem se mora pravdati za svoje postupke i stalno „posipati pepelom“, ali ni lagati ni opravdavati. Još manje želi odlaziti po mišljenje autoritetima-čuvarima društvenih istina. Priznaje da ga je razdraživala „njihova bezobzirna rukovodilačka sigurnost i drskost njihove pravde“. Međutim, što se više opravdavao da politika nije „njegov posao“, da je ona „nešto odvratno“ te da „nijedno društvo nije uspjelo svojim kra- snim parolama i političkim brbljarijama dati konačna, djelotvorna i spasonosna rješenja“ 30 , sve je više osjećao da je riječ o vlastitim obmanama, pa mu ni teško iz- borena „sloboda šutnje“ i autsajderstva, svojevrsno „unutrašnje emigrantstvo“ nije moglo pružiti utjehu ni zadovoljstvo. Stoga ni izabrano oporbenjaštvo, „veslanje protiv struje“, reći će, nije moglo izliječiti osjećaje nesigurnosti i sve se više pre- tvaralo u izrugivanje samome sebi: „Koliko mi se činilo da se svojim nabubanim znanjem izrugujem našim dušobrižnicima, opskrbljenim desecima nepogriješivih parola i neprikosnovenih načela, zapravo sam osjećao kao da se moje riječi i takvo djelovanje kao prave i opake misli izruguju samome meni“. 31 Špoljarov tjeskobni i prkosni junak posvuda oko sebe otkriva znakove velike prevare. Vidi ih u partijski krutim komitetima društvenih istina, u omladinskim rukovodstvima, u probranim uzorcima „socijalističke kulturne mafije“… Umjesto općega dobra kao cilja svake politike, ne povezuje ih „vrlina skromnosti“ nego, reći će glasno, „ista niskost“ i pripremanje terena za svoje „feudalno sekretarske i sav­ jetničke položaje i direktorske fotelje“. 32 Posebno je kritičan i satiričan Špoljarov junak prema omladinskim aktivistima („bratstvu mladih aligatora“ 33 ) i brojnim doušnicima među kojima je reljefnije opisan spomenuti Blažo. Za Špoljarova ju- naka on je ogledalo društva, mjera njegove sveopće laži, funkcioniranja…U njemu 30 Isto, str. 93. 31 Isto, str. 94. 32 Isto, str. 95. 33 Isto, str. 95.