Nova Istra

127 Ivan BOŠKOVIĆ XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU terima književnoga života, među kojima, ostavljajući mogućnost prepoznavanja, posebno apostrofira jednoga pod imenom Blaže Crnogorca. Za Špoljarova junaka riječ je o doušniku koji stalno odlazi „svome stricu na Udbu“ i budno osluškuje što govore „nepri-jatelji socijalizma“. Osjećajući da ga želi ščepati i da bi i sam, ako bi štogod rekao, završio u (zatvoru) Savskoj 26 , te da bi uslijedila „giljotina na njegovu vratu“, Špoljarov junak ga izbjegava, ne želi mu „prodati svoju dušu“ niti pristati na konformizam, a posebno ne želi odlaziti u „predsoblje omladinskog komiteta“ niti se povezati s „bratstvom (tih) malih aligatora“. Štoviše, ne želi ni da ga vide s njime i njima jer ne bi mogao prikriti „osjećaj upletenosti u njihove/njegove sramotne igre“. 27 Opisujući podrobnije Blažu Crnogorca, a u Špoljarovu romanu on i nije do li nositelj i mjera todobne kulturne prakse, pripovjedač navodi da je stekao „ugled“ kao „najglasniji osuditelj kolebljivaca i izdajica naše partije“. Stoga je pred njegovim „inkvizitorsko-žandarskim akcijama“ vješto prikivao svoje želje, izražavao „stvara- lačku nemoć“ i odbijao sudjelovati u njegovu studentsko-književnom zborniku, a najviše se plašio pokazati „što se kuha u njegovoj glavi“, ne skrivajući međutim da neće moći dulje šutjeti. Kao ilustraciju njegova svjetonazora i prakse, koja je i knji- ževnost upregla u svoja ideološka kola, navodi da je tom istom Blaži – „glavosijeku s ideološkom sjekirom u (svojim) poetskim rukakama“ 28 – poezija imala vrijednost „ako je pravilno usmjerena“ 29 , što je značilo da je osoba „prožeta ljubavlju prema narodu i partiji“. Na kraju, svjestan da nema izlaza iz sveopće gadarije hrvatske društvene zbilje, Špoljarov junak prihvaća svoje autsajderstvo i razočaranje, ali i pisanje – svemu unatoč… Raspored naglasaka romana, čiju reduciranu fabulu gradi niska detalja i situa- cija iz svijeta i svijesti junaka, sugerira da je posrijedi roman odrastanja na reljefnoj podlozi ideologijom determinirana vremena. I dok prvi plan gradi priča osnažena generacijskim mitologemima s erotskim maštarijama mladaca na prijelazu gimna- zijskih i studentskih dana, podlogu romana tvore sadržaji društvene prakse iz čijih je intonacija s aluzivnim potencijalom lako oprostoriti zbilju hrvatskih pedesetih i šezdesetih. Vrijeme je to kolektivizma i zanosnih pobjeda radničke klase, blistavih ushita i obećanja što ih je obećavao najbolji od svih sustava, kako se tepalo socijaliz- mu. Za razliku od herojskih podviga radničke klase, društvenih zanosa i veličanja 26 Isto, str. 91. 27 Isto, str. 95. 28 Isto, str. 98. 29 Isto, str. 98.