Nova Istra

126 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ivan BOŠKOVIĆ više zanimao „život začinjen erotikom“, pa su on i njegovi vršnjaci odbijali pjevati „bratsku koračnicu“ uz Tita i Staljina kao „dva junačka sina“, iako uvijek i do kraja nisu bili baš svjesni da su zbog svoga „neprirodnoga“ ponašanja mogli biti izjureni iz gimnazije i „ošišani do gole kože“. Ne umanjujući oštrinu aluzija na „godine koje su pojeli skakavci“ i zbilju u kojoj je ideologija bila mjerilo stvari, Špoljarov junak izrijekom apostrofira kako zna da je „Ozna pozivala na razgovor i upotrebljavala svoja ljekovita sredstva“ 22 , proširujući sliku „ideologijom uspostavljene zbilje“ pri- zivom novinskih naglasaka s retcima o „Staljinovim zločinima prema našoj dragoj partiji“. 23 Špoljarov junak, a u romanu on funkcionira i kao predstavnik generacije, ne krije da su to za njega i njegovu generaciju bili razlozi za strah, koji su ih odbijali od aktivnog sudjelovanja u društvenu životu. Umjesto društvenih akcija, kao impera- tiva vremena, oni su se okretali erotskim maštarijama. Osvojiti „mastan zalogaj i (…) vruću curu“ bio je odgovor na oktroiranu društvenu praksu, pokretački motiv njihovih postupaka i zaštitni znak njihova (generacijskog) svjetonazora. Iz fragmenata svijesti Špoljarova junaka pokazuje se da povratak na groblje ima funkciju bijega od nemira, razdražljivosti i emocionalnih kriza, od gorčine i depre- sije, od seminarskih diskusija i sjedenja na klupama ispred kazališta“… U njegovu svijetu to i nije do li metonimija hrvatske zbilje sedamdesetih, čiju tjeskobu i bezi- zlazje ne mogu nadomjestiti ni putovanja u Rimu i u Pariz. Štoviše, susret s tuđim svijetom dodatni je razlog njegove uznemirenosti i osjećaja vlastitoga prokletstva, lutalaštva i bezdomovinstva. Čvrsti oslonac svojim nemirima Špoljarov junak ne nalazi ni u vlastitu djetinj- stvu. Priznajući da „nije kravljemuzarski sentimentalan prema njemu“ 24 , bjelodani da je bilo prepuno pitanja o tome što će biti kad odraste i kako će se „ostvari- ti (njegova) buduća mladost u Hrvatskoj“, u kojoj je prošlost, sugerira izrijekom, „suvišna“, a „budućnost nepodnošljiva“. Takvo stanje, izlazi na vidjelo iz njegovih postupaka, ne mogu promijeniti ni druženja s djevojkama s kojima se povreme- no zabavlja; osim sitnih erotskih zadovoljstava, za njih ga ne vezuje išta ozbiljnije, pa se sve više doživljava „neshvaćenim tipom“, prepunim strahova i nedostataka, stručnjakom za „izražavanje neprilika“. U životu koji Špoljarov junak živi ni književnost nema većega značenja. Sve više je doživljavajući kao „obično politikantsko trgovanje“ 25 , razloge tomu otkriva u ak- 22 Isto, str. 16. 23 Isto, str. 16. 24 Isto, str. 71. 25 Isto, str. 88.