Nova Istra

124 XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU Ivan BOŠKOVIĆ raju samo jednu stranu, npr., neke pojave u ‘Prosvjeti’, a ne i ‘Maticu’, ili kritiziraju hrvatski šovinizam, a ne i srpski, itd. Iz štampe se vidi da je to tako, naime, tako to ispada, a da li ta naša rukovodstva baš sve tako rade, to ne znam. (…) Kad ‘Hrvatski tjednik’ napadne Bakarića i Blaževića, pitam se tko je u Hrvatskoj ustao u njihovu obranu, odnosno, odbio takve napade, koji općinski komitet ili Socijalistički savez ili omladinsko rukovodstvo. (…) Zna se, npr., da u Matici hrvatskoj desetak ljudi djeluje kao organizirani centar… “. 12 Premda nigdje nije rečeno o kojim je to elementima „ tuđe ideologije “ riječ i što je to u knjizi politički prijeporno ili sumnjivo, izrečene s „visokog mjesta“ i od strane političkog „autoriteta“ navedene su riječi zapečatile ne samo sudbinu knjige, nego i njezina autora. Premda formalno Špoljarova knjiga nije bila zabranjena, spremljena je u zabačeni kutak bivšega Matičina podruma i prepuštena zaboravu. Sam pak Špoljar, istina, nije izgubio posao, ali je smijenjen s položaja direktora izdavačkog poduzeća Zora , i do kraja života, kako ističe Jelena Hekman, „proživio najteže godine svoga života i doživio najveća poniženja zbog neshvatljivih policijskih ispitivanja koja nisu prestajala i koja su se uredno u svojoj besmislenosti ponavljala.“ 13 O čemu govori Špoljarova Hrvatska balada i što je u njoj iritiralo političke moćnike? Špoljarov roman objedinjuje mnoge karakteristike njegova pripovijedanja. Di- jelom s osloncem na zasade europske psihološke i egzistencijalističke književnosti, dijelom pak dodirujući iskustva Krležine i Kozarčaninove proze, pisan je naiz- mjence u prvome i u trećemu licu, s mnoštvom teško prohodnih retrospekcija i analepsi koje otkrivaju uznemireni svijet sveznajućeg pripovjedača – glavnoga ju- naka. Radnja se zbiva sedamdesetih godina s vremenskim interpolacijama u gi- mnazijske/studentske dane glavnoga junaka i svijet njegova (i generacijskog) odra- stanja u ozračju socrealističke društvene prakse. Otkrivajući da su izgubljene sve nade i da su nemiri postali sve nepodnošljiviji, glavni junak – posjećujći obiteljsko groblje – pokušava makar na trenutak pronaći unutarnje smirenje. Umjesto toga, stara pitanja dobivaju nove dvojbe, a pred očima mu se ukazuje slika profesorice francuskoga jezika koja je uzbuđivala erotsku maštu njega i njegovih gimnazij- skih vršnjaka. Prisjećajući se tih dana i veze koja je „nastala mimo njegove volje“, Špoljarov junak otkriva kako se zbog toga plašio da mu poslije omladinskog plesa „razredni branitelji“ ne poparaju „frajerske hlače“ i u svrhu „preodgajanja“ njemu 12 Apsurdna je teza o nedjeljivosti suvereniteta jer ga i hrvatski i srspki narod imaju i na svoj način osi- guravaju , u: Vjesnik, 7. 10. 1971., str. 21. 13 Jelena Hekman, u pogovoru Hrvatskoj baladi , ExLibris, Zagreb, 2004., str. 113.