Nova Istra

123 Ivan BOŠKOVIĆ XVII. ŠOLJANOVI DANI U ROVINJU koji „koketira s praksom i poetikom egzistencijalističke proze“ 8 utemeljenom na poetici fragmenta u kojoj se „pojedinosti i sekvence ne slažu prema logici neke za- okružene priče, nego postupkom psihološke i situacijske analize“. 9 Zamišlju kom- pleksniji, Vrijeme i paučina (1971.) bit će zapamćen kao „zanimljiviji kao narativni eksperiment, nego kao zaokruženo umjetničko ostvarenje“ 10 , dok je Neprilike s muzom (1976.), radnjom situiran u zagrebačkom društvenom i književnommillieu pedesetih godina, oblikovan prema stvarnim životnim predlošcima, na što zacijelo upućuje i njegov motto: „ Mnogi smatraju beletristiku zbilja igrarijom “. Premda je romanu zamjerena eksplicitnost i „ključ“ u kojem u književnim licima nije teško „pročitati“ stvarne likove i društvene situacije, roman je poticajan kao kritika druš- tvene zbilje u vrijeme kada se nadasve teško i mukotrpno „osvajao prostor umjet- ničke slobode i kada se literarna praksa borila s političkim utilitarizmom“. 11 A što je to zapravo značilo, na vlastitoj će koži osjetiti sam Špoljar. U „zimskom solsticiju“ hrvatskih sedamdesetih slučaj kratkoga romana Hrvatska balada (1971.) nije izdvojen, ali je vrlo znakovit i rječit; uvršten među knjige koje su za čuvare društvenoga pravovjerja najavile „ofenzivu tuđe ideologije“, iz/iritirao je „komitete“ i našu zbilju „učinio težom i nepodnošljivijom“, da se poslužimo Donatovim rije- čima. Vrijedi podsjetiti: Hrvatska balada prvi je put objavljena u „Republici“ br. 7-8/1971. godine, a iste i u Općoj knjižnici Matice hrvatske i pod uredništvom Bra- nimira Donata. Još dok se tinta nije ni osušila, našla se u kontekstu oštrog izlaganja Jure Bilića na sjednici Republičke koordinacije odbora za praćenje o Ustavu SR Hrvatske, koje je prenio zagrebački Vjesnik 7. listopada 1971. U tom izlaganju, među ostalim, čitamo i: „(…) Za to sam da Socijalistički savez i Savez komunista, uredništva listova i rukovodstva institucija u kojima se pojave takvi pojedinci s najek- stremnijim tezama najzad stave na svoje mjesto. Jer nastojati da se stvari ‘smire’, prijeći preko takvih slučajeva, sačuvati sve i ići dalje ( a oni će i dalje nesmetano raditi), mislim da nema nikakva smisla i da je to politički štetno. Uzmite sve ono što piše u ‘Hrvatskom tjedniku’, ‘Prosvjeti’, u ‘Kritici’, ‘Republici’ (mislim na ‘Hrvatsku baladu’ u posljednjem broju) i vidjet ćete da je to prava ofenziva tuđe ideologije. (…) Ima li nesporazuma među nama na pojedinim praktičnim pitanjima, mi to može- mo bez tračeva sa ulice sami riješiti unutar Saveza komunista i pred javnošću. Imam dojam da se pojedina rukovodstva na terenu ne postavljaju principijelno, da kritizi- 8 Branimir Donat, Krsto Špoljar , PSHK, knjiga 168., Zagreb, 1983., str. 15. 9 Krešimir Nemec, isto , str.142. 10 Isto, str. 144. 11 Isto, str. 144.